Pentekostalci su jedna od najbrže rastućih kršćanskih zajednica u svijetu. Tko su pentekostalci i što je pentekostalizam?
Radi se o jednoj od crkava o kojima se ne razgovara puno i koja ponekad privlači puno kontroverzi, ali pentekostalizam u kršćanstvu ima dugu tradiciju.
Unatoč tomu što se proširila na različite vjerske skupine, za Pentekostnu crkvu se vjeruje da se radi o trenutku oživljavanja Prve Crkve. Evo 10 stvari koje biste trebali znati o Pentekostnoj crkvi.
1. Pentekostalizam je započeo u ranim 1900.-tim.
Vjeruje se da je probuđenje koje se dogodilo u ulici Asuza 1906. označilo rođenje modernog pentekostalizma. Tijekom probuđenja, evangelizator William J. Seymour je propovijedao o rođenju po Duhu Svetom i o darovima govora u jezicima. Ipak, drugi kažu kako su govori u jezicima započeli ranije – 1896. i 1901. i to kada je započeo Apostolski pokret vjere. Osoba za koju mnogi smatraju da je bila prva koja je počela govoriti u jezicima bila je studentica biblijske škole iz Kanzasa 1901. godine – Agnes Ozman. Evangelizator Charles Parham je ovo nazvao ”biblijskim dokazom” za rođenje Duhom Svetim.
2. Ime dolazi od događaja iz Djela Apostolskih.
Naziv denominacije dolazi iz događaja iz Djela Apostolskih za vrijeme Pentekosta kada su rani kršćani dobili darove Duha Svetoga (darove kao što su prorokovanje i iscjeljivanje). Djela 2 govore: „Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili“.
Prvi pentekostalci su za svoju misiju smatrali širenje Evanđelja svijetom. Prvi Pentekost se odvijao 50 dana nakon uskrsnuća Isusa Krista i ispunio je i Isusovo i proroštvo Ivana Krstitelja u kojemu su obojica njih rekli da će ljudi biti kršteni Duhom Svetim.
3. Izraz ”pentekostalan” može obuhvaćati puno crkvi.
Postoji velik broj crkava koje sebe nazivaju Pentekostnim. Postoje ”klasični pentekostalci” koji su nastali prvim probuđenjem u ranim 1900.-tima, ”karizmatici” koji su nastali u šezdesetim godinama prošlog stoljeća i ”neo-karizmatici” za koje se smatra da su treći val rasta pentekostalizma. Veliki broj denominacija dijele svoja vjerovanja, ali se razlikuju u drugim stvarima. Na primjer, Apostolski Pentekostalni pokret se razlikuje od ostalih denominacija po tomu što vjeruju da su Otac, Sin i Duh Sveti sve titule za Isusa. Druge denominacije uključuju Božje Okupljanje i crkve ”Otvorene Biblije”.
4. Većina skupina ove denominacije vjeruju u spasenje, krštenje Duhom Svetim, iscjeljenje preko Isusa i u to da se Isus ponovno vraća.
Opet, zato što postoji toliko denominacija unutar pentekostalizma, njihova se vjerovanja u ponečemu razlikuju. Ipak, većina crkava dijele ista ”temeljna” vjerovanja: spasenje dolazi po Isusu, iscjeljenje je moguće samo po Isusu i to da se Isus ponovno vraća. Neka od čvrstih obilježja pentekostalizma su: većina pentekostalaca se pouzdaju u medicinu i liječnike, ali i čvrsto vjeruju u božansko iscjeljenje. Većina njih vjeruje da krštenje Duhom Svetim započinje kada osoba počne govoriti u jezicima. Većina njih isto tako prakticira pranje nogu kao dio službe.
5. Pentekostalci vjeruju u govor u jezicima i u božanske darove.
Jedna od najvećih i najpoznatijih obilježja pentekostnog pokreta su govor u jezicima i božanski darovi, kao što je iscjeljenje. Za govor u jezicima se vjeruje da je ono rezultat krštenja Duhom Svetim. Crkva vjeruje u dar govora u jezicima (govorenje nepoznatim jezicima i govor u jeziku koji je poznat, ali ne i govorniku). Jednom studijom je otkriveno da većina pentekostnih crkava u svijetu za sebe kažu da njihove službe sadržavaju govor u jezicima, proroštva i božansko iscjeljenje. Ista studija je otkrila da je 62% američkih pentekostalaca svjedočilo božanskom iscjeljenju.
6. Pentekostne crkve su bile jedne od prvih koje su u svojim službama imale žene.
U velikom broju pentekostnih crkava ženama je pružena prilika da služe kao propovjednice, misionarke, a u nekim slučajevima i kao pastorice. Za opravdavanje toga većina njih citira Joela 2 gdje piše „Vaši sinovi i vaše kćeri će prorokovati“.
Žene imaju uloge u crkvama od nastanka pokreta. Charles Fox Parham (čija studentica Agnes je bila prva osoba koja je govorila u jezicima) je žene osposobljavao za službu. On je isto tako postavljao žene za utemeljiteljice crkvenih udruženja. Seymour (koji je vodio probuđenje u ulici Azusa) je isto tako dopuštao i muškarcima i ženama jednako da propovijedaju i da budu pastori i misionari. Unatoč tomu što se današnje moderne pentekostne denominacije razlikuju po tome kako bi žena trebala služiti, većina crkava postavlja žene i čak im daju i glavne uloge u crkvenim vodstvima.
7. Većina njih vjeruje da se Biblija treba doslovno tumačiti.
S obzirom na to da su božanski darovi dobrodošli, oni potječu iz doslovnog tumačenja Biblije. Jedan od često citiranih stihova je Marko 16, 17-18 gdje piše da će oni koji budu vjerovali moći izgoniti demone, liječiti i govoriti u jezicima. Neke pentekostne crkve se ne drže toliko strogo ovoga, s time da je još jedna studija pokazala da 68 % njih tumače Bibliju doslovno. U jednoj apostolskoj crkvi je bilo rečeno kako je doslovno tumačenje Biblije potrebno u ovom ”užurbanom, visokoobrazovanom i tehnološki-orijentiranome svijetu. Istina i ono kako se ona treba živjeti se sada može primijeniti više nego ikada prije”, kaže crkveno učenje.
8. Neke denominacijske zajednice su stroge.
Neke pentekosne grupe se strogo drže određenih pravila (kao što je skromno odijevanje među ženama, određene frizure kod žena i muškaraca). Neke od njih čak i zabranjuju filmove i bavljenje sportom. U nekim zajednicama ženama nije dopušteno nositi hlače (uzimajući u obzir 1. Timoteju 2, 9 gdje piše da se žene trebaju odijevati skromno, čedno i kako priliči). U Ujedinjenoj Pentekostnoj Crkvi čak niti šminka, uska odjeća ili nakit nisu preporučeni (UPC je jedan od konzervativnijih odjeljaka Pentekostne crkve).
9. Slavljenje može biti spontano.
Slavljenje nije ograničeno samo na glazbu. Osim govorenja u jezicima, pentekostalci dopuštaju i ples, vikanje i općenito glasno slavljenje za vrijeme službe. Službe slavljena su ponekad takve da uključuju rekvizite. Pjevanje nije ograničeno samo na pjesme. Ako oni koji slave osjete da su povedeni Duhom, oni mogu nastaviti pjevati i za vrijeme molitve. Velik broj njih vjeruje u ”živo slavljenje” jer vjeruju da je ono nadahnuto Duhom Svetim. Moli se na glas s pljeskanjem i vikanjem, a ponekad i mazanjem posvećenim uljem kao znakom zahvalnosti, čime se proklamira Božja izvrsnost, te se Bogu izražava i pokazuje ljubav.
10. Pentekostalci su jedna od najbrže rastućih vjerskih skupina u svijetu.
Unatoč tomu što je teško za pretpostaviti koliko točno postoji pentekostalaca u svijetu, studija Pew Research centra je otkrila da u svijetu postoji oko dvije milijarde kršćana i da se otprilike jedna četvrtina njih identificiraju kao pentekostalci. Nakon Azusa probuđenja, od nekolicine broj Pentekostalaca je u samo nekoliko godina porastao na oko 50 000. Prema izvješću New York Timesa, otprilike 4 milijuna Amerikanaca se izjašnjava kao ”klasični” pentekostalci. Pentekostalizam se smatra jednom od najbrže i najviše rastućih skupina u kršćanstvu.
Autorica: Amanda Casanova; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
