Svjedoci smo kako je patnja sastavni dio našeg života i ljudi koji nas okružuju. Mnoge majke se upravo sada suočavaju s činjenicom da su njihova djeca oboljela od karcinoma, mnogi su u samo nekoliko sati ostali bez ičega, jer im je poplava sve uništila; mnogi ne znaju kako će preživjeti od danas do sutra jer nemaju financijskih sredstava.
Kada se nađemo u patnji, sjetimo se brojnih svetih koji su proživljavali slično, a svejedno su ostali vjerni Gospodinu.
Puritanac John Bunyan izgubio je suprugu, kći mu je bila slijepa, a onda su uslijedile deset godina zarobljeništva, jer je propovijedao evanđelje u javnosti.
Majka jednog od najpoznatijih propovjednika svih vremena, Charlesa Spurgeona, imala je 17 djece od kojih su 9 umrli.
“Volim patnju jer ona dolazi od Boga.” – bile su riječi žene koja je živjela nekoliko stotina godina ranije. Možete li vi ovo reći? Volite li patnju jer dolazi od Gospodina?
Patnju nam daje naš ljubljeni Bog jer nam želi dobro i da se Njegovo ime kroz sve proslavi. Evo nekoliko razloga zašto patnja i gubitak mogu biti Božji darovi Njegovom narodu:
- Patnja te nas potiče da se uhvatimo čvrsto za Isusa.
U stanju smo brzo svratiti svoj pogled s Isusa. Umjesto da se borimo, mi pokušavamo sami sebi stvoriti život koji će biti ugodan i lak, ispunjen sa stvarima koje svijet kaže da trebamo.
U patnji se budimo iz zna u realnost, shvaćajući da nas zemaljski blagoslovi ne mogu u potpunosti zadovoljiti. Ona nas tjera da se približimo Isusu te dopustimo Njemu da ispuni sve naše potrebe. Tada shvaćamo da je Isus najdragocjeniji dar koji posjedujemo, te da je On jedino što nam je najpotrebnije.
- Patnja nam pomaže da suosjećamo s drugima.
Možemo reći ljubazne riječi onima koji prolaze kroz patnju, možemo im pružiti obrok i zagrljaj, no dok sami nismo prošli kroz patnju, ne možemo istinski suosjećati s bratom i sestrom koji prolaze kroz teška vremena. Patnja nas čini osjetljivima na potrebe drugih.
- Patnja je Božje sredstvo za naše posvećenje.
Proces u kojem postajemo poput Isusa nije lak. Grijeh je još uvijek prisutan i ne želi otići. Naš ponos i sebičnost često odguruje Isusa od nas, i zato trebamo proći kroz vatru. Iako u tom trenutku nije nimalo ugodno, sjat ćemo kad prođemo kroz sve to. (Jakovljeva 1,2-4).
- Naša vjera se razvija u patnji.
Moramo biti oprezni te ne reagirati poput svijeta na gubitak i nevolje. Biblija ne obećaje lagodan život, već da ćemo proći kroz razne nevolje. No, Bog nam je obećao kako nas nikada neće zaboraviti niti napustiti (Hebrejima 13,5). Naša patnja nije samo test vjere, nego nas čini snažnijima.
