U svijetu gdje riječi često nadglasaju djela, jedan pastor iz Chicaga odlučio je testirati vjeru i suosjećanje svojih vjernika na vrlo neobičan način.
Dr. James MacDonald, dugogodišnji pastor poznate crkve Harvest Bible Chapel, prerušio se u beskućnika kako bi otkrio istinsku duhovnu zrelost svoje zajednice.
Iako njegova crkva svakog tjedna okuplja oko 13.000 ljudi na nekoliko lokacija, pastor MacDonald nije želio da njegova propovijed ostane samo na riječima. Želio je znati koliko vjernici žive ono što slušaju.
S lažnom bradom, starim kaputom i kolicima punim vrećica, pojavio se pred crkvom i sjeo ispred ulaza s kartonskim natpisom i praznom čašom. Ljudi koji su dolazili na misu morali su proći pokraj njega.
Nitko nije znao da iza zapuštenog izgleda stoji upravo njihov glavni pastor. Niti su znali da su njihove reakcije snimljene. Snimka je kasnije postala viralna i pregledana je više od milijun puta. Na njoj se vide različite reakcije – neki su ga samo letimično pogledali, neki su zaobišli drugom stranom, a neki ga nisu ni primijetili.
Nekoliko tjedana kasnije, u dvorani ispunjenoj vjernicima, MacDonald je iznenada prošao kroz središnju lađu crkve – ponovno s kolicima – ali ovoga puta je skinuo masku. Zapanjenim pogledima prisutnih, otkrio je tko je zapravo bio onaj “beskućnik” ispred crkve.
„Plakao sam ispod te brade”
Uslijedila je propovijed na temelju Mateja 5,45: „Jer On daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednima i nepravednima.” Poruka je bila jasna: ako želimo ljubiti poput Boga, ne možemo birati koga ćemo voljeti.
„Plakao sam ispod te brade”, rekao je kasnije MacDonald. „Nisam mogao vjerovati koliko je ljudi u ovoj crkvi molilo sa mnom, donijelo mi hranu, topli napitak… Pogledajte i uvjerite se sami.”
Dirljiv video pokazuje baš to – ljude koji su zastali, pružili ruku, hranu, riječ ohrabrenja. U svijetu ranjenom grijehom i izgubljenosti, upravo takvi trenuci ljubavi i istinske vjere govore najglasnije.
Ova priča nas podsjeća da vjera bez djela nije potpuna, i da se pravi karakter zajednice očituje upravo u susretu s onima koji nemaju što ponuditi zauzvrat – osim svoje potrebe.
