Korejski pastor Yonggi Cho je u svom svjedočanstvu opisao kako je molitvom i vjerom u Isusa oživio svog mrtvog sina.
Godine 1974, korejski pastor Yonggi Cho hitno je pozvan da se vrati kući sa sastanka starješina. Kad je tamo stigao, zatekao je svog petogodišnjeg sina kako umire. Jedna poremećena osoba otrovala je voće insekticidom u Seulu.
Dok je Cho došao do sina, već je 30 djece već umrlo od trovanja. Cho je svjedočio na mnogim konferencijama kasnije, te rekao: “Jednostavno nisam htio prihvatiti smrt svog sina. Nakon sati i sati intenzivne molitve i plača, on je ionako umro. Izvan sebe, morao sam ga gledati kako se hladi, ali još uvijek nisam mogao odustati. Rekao sam Bogu da neću napustiti ovu sobu dok mi ne vrati sina. I moj sin je oživio! Svoju dramatičnu duhovnu borbu za život svog sina detaljno je opisao. Borba je to bila jednog čovjeka vjere i Sotone koji ga je pokušavao spriječiti na perfidan način.
Držite se Božje riječi
“Moram se boriti. Sigurno nije volja Božja da moj sin umre. A ako nije volja Božja, onda je sotonina. A ako je to volja sotonina, onda se moram boriti i ne smijem dopustiti da me pobjedi.”
Otpustio sam kravatu i skinuo sako. “Dobro, borit ću se!” rekao sam. “Nebeski Oče, molim te, daj mojem sinu život. Ako mu ga ne daš, i ja ću umrijeti u postu.”
Počeo sam priznavati sve svoje grijehe kojih god sam se sjetio i tražiti Isusovu krv koja ih može očistiti. Bio sam pod takvim pritiskom da sam mislio da moja molitva ne ide dalje od plafona.
Sotonina je sila bila snažna, i gotovo je nisam mogao slomiti. Moja je molitva bila prava borba, ali borio sam se svake sekunde u ime Isusa Krista. Molio sam i otvorio šesnaesto poglavlje Evanđelja po Marku: “A ovi znaci će pratiti one koji vjeruju… ako i popiju što smrtonosno – neće im naškoditi.”
“To je Riječ Božja, obećanje”, rekao sam, “i ja ću je se držati”. Imao sam sve razloge za vjeru, te sam se bez obzira na ono što vidim i što osjećam, čvrsto držao te Riječi i molio se. Bila je to borba. Bio je to pravi rat. Činilo mi se da ću umrijeti. No, ništa se nije dogodilo. Molio sam dva sata. Molio sam tri sata. Obuzela me prava smrtna borba.
VIDI OVO: BOŽJE ČUDO: Dječak čudesno oživio nakon 61 minute bez pulsa
Sin je umro, ali otac se nije se predao
Digao sam se i pogledao sina. Prestao je disati. Bio je blijed kao zid. Tada je došao sotona i rekao mi: “Tvoj sin je mrtav. Nema više pomoći. Ujutro ćeš vidjeti u novinama velike naslove: “Umro sin Božjeg iscjelitelja!” Svuda širom Koreje propovijedao si evanđelje koje govori o ozdravljenju. A sada vidi! Tvoj je sin mrtav a tvoja služba Bogu je gotova!”
Moje se srce sledilo, ali sam rekao: “Ništa od toga! Ne! Nebo i zemlja će proći, ali Riječ Božja ostaje dovijeka. Biblija govori: ako i popiju što smrtonosno – neće im naškoditi. U ime Isusa Krista, pobijedit ću!”
“Isuse, hvala Ti. Hvala Ti.”
Borio sam se, borio i borio. A zatim, kao da se nešto slomilo i u moje je srce ušao dubok mir. Osjećao sam se kao da sam vraćen u život. Vjera, mir i radost silno su mi ispunili srce. Znao sam da sam pobijedio. Počeo sam klicati i smijati se, a moja žena se užasnula. Moj je sin umro, a ja se smijem i skačem. Mislila je da sam “prolupao”. Došao sam do sina i rekao: “Sine moj, Samuele, u ime Isusa Krista digni se i hodaj.”
Kad sam to izgovorio, mislio sam da će se možda za sat ili dva dići. No, on se odmah digao. Otvorio je usta i počeo povraćati smrdljiv plavi sadržaj svoga želuca. Kad se smirio, rekao je: “Tata, vratio sam ti se; Isus me vratio! Isus je tu! Zahvali mu!” Širom sam otvorio oči pokušavajući vidjeti Isusa. Nisam ga vidio, ali sam ipak rekao: “Isuse, hvala Ti. Hvala Ti.”
Choov sin rekao je ocu da je Isusa upoznao na nebu i da je tamo vidio mnogo kršćana, koji su vikali “Gle, evo pastorova sina!” Isus mu je rekao: “Ne mogu te zadržati ovdje jer te otac neće pustiti, pa ću te poslati natrag k njemu.” Sada je sin 26-godišnjak, misionar je u Parizu i uči francuski. Slava Bogu.
