Na Cetinju, gdje je tragedija ostavila neizbrisiv trag, jedan prizor posebno je ganut srca prolaznika i svjedoka bolne tišine.
Pas, koji je nekada bio dio svakodnevice dvorišta u kojem su se igrala dva dječaka, stajao je pokunjeno na ogradi njihove kuće. Ni kiša ga nije spriječila da ostane na mjestu, kao da čuva uspomenu na male prijatelje koji više nisu tu.
Njegova prisutnost, ispod prozora dječje sobe, djelovala je gotovo simbolično. Kao da razumije gubitak i tugu koja sada prožima ovo dvorište, pas je stajao nepomičan, odajući počast dječacima koji su bili dio njegovog svijeta.
Tragedija koja se dogodila 1. siječnja na Cetinju odnijela je 12 života, a među njima i živote Vukana (8) i Jovana (13). Obojica su bila učenici Osnovne škole “Lovćenski partizanski odred”, a njihova smrt ostavila je dubok ožiljak u srcima obitelji, prijatelja i cijele zajednice.
Njihova učiteljica, Šejla Kajić, oprostila se od Vukana emotivnim riječima na svom Facebook profilu, naglašavajući koliko je ovaj gubitak bolan i nezamjenjiv.
Pas koji je ostao ispred kuće postao je simbol tuge i sjećanja, čuvajući mjesto gdje su se dječaci igrali i provodili svoje bezbrižne dane. Njegova prisutnost podsjetnik je na nevine živote koji su prekinuti u trenutku ludila, ali i na trajnu bol koja će dugo odzvanjati u ovom dvorištu i izvan njega.
Masakr koji je počeo u cetinjskoj kafani Velestovo završio je smrću 12 osoba, dok je još četvero ljudi teško ranjeno. Za mnoge obitelji, 1. siječnja 2025. ostat će datum tuge i gubitka koji je zauvijek promijenio njihove živote.
Dječaci su danas sahranjeni zajedno s Mirkom Vuletićem na groblju na Cetinju, dok cijeli grad oplakuje svoje najmlađe žrtve. Pas na ogradi nastavlja šutke svjedočiti bolu i ljubavi prema onima koji više nisu tu, čuvajući uspomenu na djetinjstvo koje je zauvijek prekinuto.
Počivali u miru Božijem. Njihov vjerni prijatelj će i dalje čekati, kao što ćemo i mi žalliti za svim žrtvama koje su stradale.