Bračni par je prije 20 godina posadio 2 milijuna drveća u pustoši, a rezultat koji je danas vidljiv oduzima dah. Hvala Bogu za takve ljude!
Fotograf Sebastiao Ribeiro Selgado vratio se kući nakon dokumentiranja genocida u Ruandi prije 30 godina – no kod kuće ga je dočekala nova tragedija.
Kada se vratio na obiteljsku farmu gdje su držali stoku u području Brazila pod nazivom Minas Gerais, dočekala ga je pustoš – nekadašnji tropski raj je bio potpuno uništen, a životinje koje su tamo nekad živjele su nestale.
To je područje dugo vremena bilo poznato po predivnom okolišu punom drveća, života i plodnosti, no deforestacija je učinila svoje.
Selgado je razočarano rekao: „Zemlja je bila bolesna kao i ja – sve je bilo uništeno. Samo je 0.5% zemlje bilo pokriveno drvećem“.
Njegova supruga Lelia bila je jednako uzrujana te je dala prijedlog da zajedno počnu saditi novo drveće.
To se na prvu činilo nemoguće, ali je Selgado znao da je potrebno nešto veliko kako bi njegovo rodno mjesto bilo spašeno.
1998. godine par je osnovao organizaciju posvećenu obnovi tog uništenog područja, a nazvali su ju Institutio Terra.
Bile su potrebne mnoge godine rada, truda, predanosti i ljubavi kako bi se ponovno zasadilo drveće na tom ogromnom području. No nakon što je par organizirao sađenje preko 2 milijuna drveća, opustošena zemlja počela je ponovno dobivati svoj prijašnji sjaj.
Par je osigurao da to područje bude zaštićeno kao Privatni prirodni rezervat kako nitko više ne bi mogao uništavati drveće i zemlju.
Sada obiteljska farma ponovno radi, puna je životinja, a ujedno su se na to područje vratile brojne druge vrste životinja i biljaka.
To je područje sada dom za 293 različite vrste drveća, 172 vrste ptica, 33 vrste sisavaca i 15 vrsta reptila i vodozemaca – a mnoge vrste se čak smatraju ugroženima. Čak je ponovno poteklo i nekoliko potočića koji su bili presušili.
Novo drveće je pozitivno utjecalo na promjenu klime, smanjila se visoka temperatura jer se više ugljikovog dioksida iz atmosfere može pretvarati u kisik.
Zbog toga je deforestacija jako opasna za naš planet – bez drveća, ugljikov dioksid, koji je staklenički plin, ostaje u atmosferi te povećava temperaturu zemlje. Više temperature znači da biljke i životinje više ne mogu živjeti na područjima koja su im prije odgovarala.
Naš planet se tako brzo zagrijava da se životinje ne stignu prilagoditi novim uvjetima tako da se sele ili umiru. Uz to, topliji planet jako loše utječe na zalihe vode – manjak vode i zemlje na kojoj rastu biljke će utjecati i na migracije ljudi.
Kako se ljudi sele na već prenaseljena mjesta, može doći do konflikta, sukoba, pa čak i ratova.
Dobra je vijest da 2 milijuna drveća i vizija jednog čovjeka čini veliku razliku na malom području. No loša je vijest što od 2019. godine znanstvenici smatraju da više nije moguće zasaditi dovoljno drveća kako bi se isto to dogodilo i na globalnoj razini.
https://www.instagram.com/p/BxXQO75FYp1/
To znači da ćemo morati pronaći druge načine stabiliziranja klime.
No postoji lekcija ove priče: svatko od nas može utjecati na svoju okolinu ako dovoljno marimo i uložimo u očuvanje okoliša.
„Svi kukci, ptice i ribe su se vratile“, Selgado je rekao, „zahvaljujući drveću i ja sam ponovno rođen – bio je to najvažniji trenutak.“
Ove satelitske snimke prikazuju tu veliku promjenu u rasponu od 10 godina.
Još su efektnije fotografije okoliša koje pokazuju koliko se zemlja promijenila u 18 godina.
Ovo su samo neke od životinjskih vrsta koje su se vratile u to utočište.
https://www.instagram.com/p/Bt-8rZMAURf/
https://www.instagram.com/p/Bpm5aMVA6qI/
https://www.instagram.com/p/Boy6SREBpga/
https://www.instagram.com/p/Bl-UpoZBflO/
Sve je to bila vizija dvoje ljudi koji su svojim radom, ljubavlju i predanošću mnogima uljepšali život, a ujedno su i obogatili naš planet. Ako dvoje ljudi može učiniti nešto ovakvo, zamislite kakve promjene mogu doći zajedničkim radom stotina, tisuća ili pak milijuna ljudi.
