Ovoga se trebamo prisjetiti u svojim trenucima usamljenosti, kada se osjećamo kao da su nas napustili prijatelji ili kada pomislimo da nas je izdala vlastita obitelj.
Tuga koju je Isus iskusio u Getsemanskom vrtu posljednje večeri prije Njegovog raspeća izgledala je kao zbir svake tuge koju je dotad znao i koja će se pojačati do vrhunca idućeg dana.
Ovog puta u Getsemani, kod samog križa bili su najteži trenuci Njegovog života. Prošao je stres kozmičkih dimenzija.
Ovoga se trebamo prisjetiti u svojim trenucima usamljenosti, kada se osjećamo kao da su nas napustili prijatelji ili kada pomislimo da nas je izdala vlastita obitelj. Kada se osjetite kao da nitko ne brine za vas onda ste osjetili zrnce onoga kroz što je Isus prošao.
Isus je sve to iskusio. Ne samo izdaju od strane vlastitih učenika, ne samo da se Njegov narod masovno okrenuo protiv Njega, već je i sam Otac okrenuo svoje lice od Isusa dok je Isus nosio sve grijehe svijeta; prošle, sadašnje i buduće. Isus je to prošao. On zna kako je to.
Hebrejima 4, 15 nas podsjeća: „Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom“.
Nemojmo misliti da govorimo Bogu kojeg ne zanima ili koji ne mari. Naprotiv, Isus je to iskusio. On je to osjetio. On to zna. Zato 16. stih kaže: „Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas“!
Imat ćemo, takoreći Getsemanske vrtove u svojim životima, kada životi nemaju nikakvog smisla. Tada se trebamo prisjetiti da je i Isus bio tamo.
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
