Nikada nije postojala generacija poput ove. Iako je grijeh prisutan od Edena do Sodome i Gomore, današnje vrijeme donosi nešto novo — digitalizaciju grijeha.
Grijeh više nije nešto što se traži, on se sada isporučuje. S nekoliko dodira po ekranu, dostupni su sadržaji koji bi nekada izazivali sram, a danas donose slavu. Svijet više ne skriva tamu — on je slavi.
U ovom dobu, ono što je nekada bilo sramotno sada je poželjno, čak i profitabilno. Djeca već u najranijoj dobi izložena su izopačenim sadržajima koji su nekoć bili nezamislivi i za odrasle. Kroz pametne telefone, algoritme i društvene mreže, grijeh je postao proizvod, a njegovo širenje – ciljano, sustavno i tiho.
Kako društvo sve više normalizira zlo, sve je manje mjesta za pokajanje. Umjesto da se grijeh priznaje, on se opravdava pod krinkom “slobode” ili “autentičnosti”.
Grešni stilovi života promoviraju se kroz glazbu, filmove, pa čak i kroz zakonodavne promjene. Mnogi više ne žele Boga koji poziva na pokajanje, već Boga koji blagoslivlja bez obaveze. Žele križ bez žrtve, spasenje bez predaje.
Biblijska proročanstva, osobito iz Mateja 24 i 2. Timoteju 3, doimaju se kao da su napisana upravo za naše vrijeme. Ljubav mnogih hlapi, a zlo postaje norma. U ovom duhovnom mraku, crkva je pozvana ostati budna, razborita i sveta. Ne zbog straha, već zbog vjere – jer znakovi su jasni.
Krist ne dolazi ponovno kao Jaganjac, već kao Lav. Ne dolazi da bi bio raspet, već da bi sudio. Iako dan i sat nitko ne zna, jasno je da je vrijeme kratko. Ne živimo samo u teškim, već u proročanskim vremenima. Svaki naslov u vijestima, svaki moralni pad – još je jedan znak da su Njegovi koraci blizu.
Za vjernike, ovo nije poziv na paniku, već na pripremu. Vrijeme je da se probudimo, da obnovimo ljubav prema istini i svetosti. Jer dok svijet srlja u tamu, Božji narod mora gledati prema nebu – jer Gospodin dolazi.
