Koncept čistilišta kakav danas poznajemo do kraja se razvio tek krajem 15. stoljeća u djelu Rasprava o čistilištu Katarine iz Genove.
No ta ideja se počela postupno razvijati tijekom patrističkog razdoblja u naučavanjima Klementa Aleksandrijskog i Origena koji su govorili o “pročišćenju vatrom” u sljedećem životu, a tome je pridonijela i praksa moljenja za mrtve koja se proširila Istočnom crkvom tijekom prva četiri stoljeća kršćanstva. Ljudi su se pitali: Čemu moliti za mrtve ako te molitve ne mogu utjecati na stanje u kojem se mrtvi nalaze? Augustin je govorio o potrebi očišćenja od grijeha u sadašnjem životu prije nego što se uđe u blagoslove drugog života.
Eksplicitno spominjanje pojma “čistilište” datira negdje u šesto stoljeće, a nalazi se u spisima Grgura Velikog. On taj pojam spominje u svome izlaganju o Mateju 12, 31-32 gdje govori da se grijesi koji nisu bili oprošteni na zemlji mogu oprostiti kasnije, te spominje “pročišćavajuću vatru” (purgatorius ignis) od koje ishodi i termin “čistilište”.
Čistilište se može najbolje razumjeti kao neka srednja faza u kojoj je onima koji su umrli u Božjoj milosti dana mogućnost da se potpuno očiste od krivnje svojih grijeha prije nego što konačno uđu u Nebo. Međutim, ova ideja nema nikakvu eksplicitnu svetopisamsku potvrdu, jer nam ju već spomenuti reci iz Mateja 12, 31-32 (kao ni oni iz Luka 16, 19-31) ne potvrđuju.
Ideja molitve za mrtve nalazi djelomičnu potvrdu u Drugoj Makabejcima 12, 39-45 jer tamo Juda Makabejac nalaže da se za pokojne prinese žrtva naknadnica da im se oproste grijesi, no ovu Knjigu protestantski i židovski pisci ne smatraju kanonskom (dijelom nadahnutog Biblijskog teksta). Pri tome treba spomenuti da crkve reformacije u molitvi svakako prakticiraju spomen na pokojne i njihove najbliže, što nije isto kao moljenje za duše onih koji su umrli.
Međutim, ono što iz Biblije sigurno i eksplicitno znamo jest: “Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu.” (Rimljanima 5, 1); te nema: “Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!” (Rimljanima 8, 1). Apostol Ivan kaže: “To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.” ( 1 Ivanova 5, 13). Vjernici po Isusu Kristu imaju direktan pristup Bogu Ocu (Efežanima 2, 18; 3, 12). Ovdje je sadržana sva naša kršćanska sigurnost i nada!
U Evanđelju po Ivanu 13, 10-11 jasno je zapisano: “Kaže mu Isus: ‘Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!’ Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: ‘Niste svi čisti.’ ” Onaj tko je opran Krvlju Kristovom sav je čist i ne treba više da se čisti! Samo treba prati noge, dakle živjeti život poniznosti i pokajanja. Nije čist samo onaj tko nikada nije ni bio Kristov.
Nemamo jasnu biblijsku potvrdu ideje o čistilištu, no zato znamo jednog čovjeka za kojeg Biblija nedvosmisleno potvrđuje da je otišao ravno u Raj, mada nije živio svetim i pobožnim životom i mada nikakva dobra nije stigao učiniti! To se dogodilo stoga jer se u velikim mukama, trenutak prije svoje smrti, pokajao i iskazao svoju vjeru u Gospodina Isusa Krista. Bio je to naravno razbojnik koji je bio razapet na križu do Isusa. Njemu Isus kaže: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!” (Luka 23, 43).
Ono gdje se eventualno možemo susresti u dijalogu s onima koji vjeruju u koncept čistilišta jest sljedeće: opravdanje vjernika se događa trenutno, u trenutku kad se istinski pokajemo i uzvjerujemo u Gospodina Isusa Krista, no spasenje vjernika je proces koji Bog sigurno vodi do kraja. Spasenje započinje našim opravdanjem, nastavlja se posvećenjem u kojem nas Bog mijenja i čini sve sličnijima Kristu, a okončati će se konačnim otkupljenjem tijela, uskrsnućem i proslavljenjem, kada ćemo u potpunosti uživati u Božjem kraljevstvu. Dakle, prije nego što konačno stupe pred Njegovo prijestolje, Bog će vjernike doista u potpunosti osloboditi grešnosti i propadljivosti, te učiniti posve pravednima i Kristu nalik (1 Ivanova 3, 2; 2). Duše vjernika nakon smrti odlaze ravno Kristu, no sve dok Bog u posljednji Dan ne uskrsne i njihova tijela, stanje usnulih u Kristu nije skroz dovršeno: “Ta znamo: onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas će s Isusom uskrisiti i zajedno s vama uza se postaviti” (1 Korinćanima 4, 14 i drugdje).
Autor: Jasmin Koso