Nitko od nas ne voli stres i probleme, ali s Božjom pomoću možemo naučiti kako se nositi s njima te biti snažniji.
Isus im odgovori: ”Zaista, zaista, kažem vam, ako imate vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ono što se dogodilo smokvi nego će se, ako reknete ovoj gori: Digni se odatle i baci se u more! – i to će se dogoditi. Sve što s vjerom zamolite dobit ćete. (Mt 21,21)
Nazovimo ih brdima ili gorama. Govorim o izazovima, teškoćama, i kušnjama s kojima se kroz život suočavamo. Kako da se nosimo s njima? Jedan od načina kako ih nositi jeste vjerovati Bogu da će ih maknuti. Iz razloga koje jedino Bog zna, to se ne događa uvijek.
Izvrstan primjer osobnog brda koje nije pomaknuto može biti viđeno u životu apostola Pavla. Pavao to objašnjava na sljedeći način:
”I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno muči da se ne uzoholim. Za to sam triput molio Gospodina da prestane. A on mi je odgovorio: ”Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.” Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova.” (2 Kor 12,7-9)
Joyce Meyer, u svojoj knjizi Approval Addiction, spominje nekoliko vrlo dobrih stvari o ovoj temi. Kaže: ”Mnogo ljudi mole da brda teškoća budu maknuta, ali ono za što stvarno trebaju moliti je hrabrost za uspeti se na njih. Bježanje od teških stvari je jedan od naših najvećih problema.”
Nitko od nas ne voli stres i probleme, ali s Božjom pomoću možemo naučiti kako se nositi s njima te biti snažniji. Možemo mu vjerovati kako će biti s nama na svakom koraku puta. Isus nam je obećao ako smo u Njegovoj volji ”Ja ću biti s vama do svršetka svijeta.” (Mt 28,20). Možda neće maknuti naše kušnje, ali će prolaziti ”kroz njih” zajedno s nama.
Sljedeći puta kad se suočite s brdom, molite da bude maknuto. Ako se to ne dogodi, vjerujte kako će vam On dati snagu da se uspete i prijeđete na drugu stranu.
”Dakle: opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po kome smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.” (Rim 5,1-5)
Autor: Mike Barres
