Dječak je s ocem promatrao sliku na kojoj je Isus kucao na vrata. Mališan je primijetio da vratima nešto nedostaje: nisu imala kvaku. No otac mu je objasnio da vrata srca imaju kvaku samo s unutrašnje strane, dakle, otvoriti se mogu samo ako to vlasnik srca želi.
Slika Isusa kako kuca na vratima ne znači da ih on ne može otvoriti; on ima vlast učiniti to po vlastitoj želji, jer on je Bog. Ipak, on neće narušiti slobodu naše odluke. Upravo kao što opisuje knjiga Otkrivenja, u njegovoj vlastitoj Crkvi on je ostavljen vani, ali ipak ustrajno kuca nadajući se da će mu netko otvoriti (Otk 3,20). Njegova je namjera ući i prebivati u srcu otvorenom za njegovu nazočnost.
Tužno je saznanje da i kršćanin može upasti u sličnu situaciju ostavljajući s vanjske strane vrata vlasnika života. Ja molim da mi se to nikada ne dogodi, ali ako jednoga dana on stane pred vrata moga srca i nađe ih zaključana, neka ne kuca, nego neka ih razvali i uđe.
Gospodin je vlasnik svega što jesam i što posjedujem, što bih mogao biti i što činim; sve u potpunosti pripada njemu i bez njega ništa nema svrhe ni smisla. Isus je taj koji životu i materijalnim stvarima daje smisao, a tako i svemu što namjeravamo činiti. On je jedini i dovoljan razlog za sve.
Autor: Juan Jose Churruarin
