Otvoreni brak, u kojem bračni partneri dopuštaju jedno drugome seksualne ili romantične odnose izvan braka, koncept je koji je postao predmet rasprave u modernom društvu.
Kada se ispituje što Biblija kaže o ovoj temi, važno je pogledati temeljne principe braka i seksualnosti kako ih ona prikazuje. Ovaj članak istražuje biblijski pogled na brak i zašto otvoreni brak nije u skladu s tim učenjima.
Brak kao sveta zajednica
Biblija brak opisuje kao sveti savez između muškarca i žene, ustanovljen od Boga. U Postanku 2, 24 stoji: “Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” Ova zajednica nije samo fizička, već i duhovna i emocionalna, naglašavajući ekskluzivnost i jedinstvo. Isus potvrđuje ovo načelo u Mateju 19, 4-6, gdje kaže da ono što je Bog združio, čovjek ne smije razdvojiti. Ideja “jednog tijela” implicira potpunu posvećenost jednome drugome, bez prostora za treću stranu.
Seksualnost unutar braka
U Bibliji je seksualnost prikazana kao dar Božji, ali samo unutar granica braka. Poslanica Hebrejima 13, 4 kaže: “Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog.” Ovo upozorenje protiv preljuba i bluda jasno pokazuje da seksualni odnosi izvan braka nisu u skladu s Božjim planom. Prva Korinćanima 7, 2 dodatno naglašava: “Ipak, zbog bludnosti, neka svaki ima svoju ženu i svaka neka ima svoga muža.” Ovdje se vidi da je monogamija Božji standard za brak.
Neki bi mogli ukazati na primjer poligamije u Starom zavjetu, poput kralja Salomona ili Abrahama, kao dokaz da Biblija dopušta više partnera. Međutim, ti slučajevi nisu prikazani kao idealni, već često donose posljedice. Na primjer, Salomonove brojne žene odvele su ga u idolopoklonstvo (1. Kraljevima 11, 4), dok je poligamija u Abrahamovoj obitelji izazvala sukobe (Postanak 16). Bog je u početku ustanovio brak između jednog muškarca i jedne žene (Adam i Eva), što ukazuje da odstupanja od tog plana nikad nisu bila Njegova namjera.
Novozavjetna učenja o ljubavi i predanosti dodatno podržavaju ekskluzivnost braka. U Efežanima 5, 25 muževima se naređuje: “Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i sebe predao za nju.” Ova žrtvena ljubav usmjerena je na jednu osobu, odražavajući odnos Krista i Crkve, koji je monogaman i neraskidiv. Otvoreni brak, koji dopušta odnose izvan te posvećenosti, protivi se ovom modelu.
Zaključak
Biblija ne spominje izravno “otvoreni brak” jer taj koncept nije postojao u kulturi tog vremena na način na koji ga danas razumijemo. Međutim, njezini principi o braku, seksualnosti i predanosti jasno pokazuju da je brak zamišljen kao sveta zajednica između jednog muškarca i jedne žene. Otvoreni brak, koji uključuje dopuštanje drugih partnera, krši Božji dizajn braka. Stoga je, s biblijskog stajališta, grešan i ne može biti biti od Boga blagoslovljen.
