Godine 1961. u Cezareji Maritimi otkriven je jednostavan kamen koji je izazvao potres u svijetu arheologije i povijesti.
Na kamenu je urezano ime Poncija Pilata, što je prvi fizički dokaz o postojanju rimskog upravitelja koji je prema evanđeljima predsjedao suđenjem i raspećem Isusa Krista.
Prije ovog otkrića, Pilat je bio poznat uglavnom iz biblijskih izvora i nekoliko povijesnih tekstova, poput onih židovskog povjesničara Josipa Flavija i rimskog povjesničara Tacita. Otkriveni kamen potvrđuje njegovo postojanje i ulogu u Judeji tijekom prvog stoljeća, time potkrepljujući novozavjetne izvještaje.
Na kamenu stoji natpis “Pontius Pilatus, prefekt Judeje”, što se izravno povezuje s evanđeoskim izvještajima u kojima je Pilat opisan kao rimski upravitelj koji je odobrio Isusovo raspeće.
Ovaj natpis ne samo da potvrđuje Pilatovu prisutnost u Judeji u to vrijeme, nego i dodaje opipljivu arheološku dimenziju biblijskoj priči, čime se premošćuje jaz između svetih spisa i povijesnih dokaza.
Osim Pilatovog Kamena, nekoliko rimskih povijesnih izvora dodatno potvrđuje raspeće Isusa pod Pilatovim upravom. Tacit, rimski povjesničar, u svojim “Analima” piše da je Isus, kojeg naziva Kristus, bio pogubljen za vrijeme vladavine cara Tiberija po nalogu Poncija Pilata. Ovaj Tacitov zapis, koji se kritički osvrće na kršćane, pruža objektivan i vjerodostojan vanjski dokaz o povijesnom događaju opisanom u evanđeljima.
Konzistentnost između različitih izvora, kako biblijskih tako i povijesnih, potiče zaključak da je raspeće Isusa Krista stvarni povijesni događaj.
Ovo otkriće ne samo da potvrđuje istinitost novozavjetnih priča, nego također naglašava duboki utjecaj Isusova života i smrti na povijest, čineći raspeće temeljem kršćanske vjere.
