Na Pariškom maratonu 7. travnja sudjelovalo je blizu 54.000 trkača. Poseban par činili su otac i sin u kolicima.
Na velikom susretu ljubitelja trčanja u Parizu, koji se ove godine održao 7. travnja, stazu je istrčalo gotovo 54.000 trkača, što je rekord manifestacije. Mnogi profesionalni i amaterski trkači, svaki sa svojom pričom, motivacijom i fizičkom spremom, okušali su se u ovom sportskom izazovu. Za mnoge je dolazak na cilj bila osobna pobjeda.
Sinovo društvo u kolicima
Među njima je bio i 35-godišnji Quentin koji je, dok je trčao, ispred sebe gurao kolica, a u njima je sjedio njegov trogodišnji sin Raphaël koji ima Downov sindrom. Quentin je u videu objasnio da je ovim potezom želio “pokazati da možemo raditi izvanredne stvari”.
I doista, otac i sin su uspjeli, a kroz cilj su prošli za manje od četiri sata (trebalo im je 3 sata i 48 minuta), unatoč tome što je Quentin cijelo vrijeme morao gurati “uteg” od 30 kilograma. Mali Raphaël sve ovo vrijeme trenirao je u strpljenju.
“Na ravnom je bilo dobro, ali čim se staza malo popne, to mi je oduzelo malo više energije”, rekao je nasmijani otac na cilju. Bio je to ujedno i njegov prvi maratonski pothvat za koji se pripremao tri mjeseca. Ukupno je trčao i do 80 kilometara tjedno, samo što ga sin nije često pratio na pripremama.
Maleni Raphou, kako ga roditelji od milja zovu, jako se dobro nosio s izazovom u kolicima. Između toga je odrijemao, a pomogli su i brojni zalogaji, kaže kroz smijeh majka, koja je još uvijek ganuta prisjećanjem članova obitelji i prijatelja koji su cijelim putem navijali za Quentina i Raphoua.
Uz pomoć rodbine, prijatelja, kolega, pa čak i stranaca, otac i sin prikupljali su donacije za Zakladu Lejeune, vodeću zakladu u Francuskoj na području istraživanja genetskih abnormalnosti.
Quentin i njegov sin dokaz su da ljubav može pobijediti sve prepreke.
