Isusove izjave, bez obzira koliko su oštre, nikada se ne vraćaju prazne i uvijek ostvaruju svoju svrhu (Izaija 55,11).
Jedna od najvećih kritika polemičara jest ta da naše riječi nisu onakve kakve bi Krist koristio, ne na način da vrijeđaju i dijele našu braću i sestre. Argument navodi da Isus nikada ne bi govorio ono što je „loše“ ili postupao na taj način, već bi samo reagirao u ljubavi i podizao ljude.
Ispod je popis stihova u kojima je Isus zapravo govorio vrlo oštro u polemičkom kontekstu. Nadalje, moramo se sjetiti da se Isusove riječi, bez obzira koliko su oštre, nikad ne vraćaju prazne i uvijek ostvaruju svoju svrhu (Izaija 55,11).
– „Ne pomišljajte da sam došao donijeti mir na zemlju: nisam došao donijeti mir, nego mač“(Matej 10,34).
– „Jao vama, slijepe vođe, koji govorite: ‘Zakune li se tko Hramom, to je ništa. No zakune li se tko hramskim zlatom, obvezan je.’ Lȕde i slijepci! Ta što je veće: zlato ili Hram koji to zlato posvećuje?“ (Matej 23,16-17).
– „E sad, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti“ (Luka 11,39).
– „A beskorisnog slugu izbacite u krajnju tamu. Tamo će biti plač i škrgut zubi“ (Matej 25,30).
– „I tko god sablazni jednog od ovih malenih što vjeruju u mene, bolje bi mu bilo da mu se oko vrata objesi mlinski kamen i da se baci u more“ (Marko 9,42).
– „I niste ga upoznali, no ja ga znam. I ako reknem da ga ne znam, bit ću poput vas — lažac. Ali znam ga i riječ njegovu držim“ (Ivan 8,55).
– „Guje! Porodi zmijski! Kako ćete pobjeći od osude paklene?“ (Matej 23,33).
– „Jao vama, knjižnici i farizeji! Licemjeri! Jer nalik ste obijeljenim grobovima koji izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svake nečistoće“ (Matej 23,27).
– „Vi ste od oca đavla i hoćete činiti želje oca svojega. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer istina nije u njemu. Kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži“(Ivan 8,44).
– „Licemjeri! Dobro je o vama prorokovao Izaija govoreći: Puk mi se ovaj približuje ustima svojim i usnama me časti, a srce im je daleko od mene. No uzalud me štuju naučavajući kao nauke uredbe ljudske“ (Matej 15,7-9).
– „A moje neprijatelje, one koji ne htjedoše da se zakraljim nad njima, dovedite ovamo i smaknite preda mnom“ (Luka 19,27).
– „Ne dajte svetinje psima! I ne bacajte biserje svoje pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojim pa se okrenu i rastrgaju vas“ (Matej 7,6).
– „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdor“ (Luka 12,51).
– „I rasjeći će ga nadvoje i dodijeliti mu udio među licemjerima. Tamo će biti plač i škrgut zubi“(Matej 24,51).
– „Jao vama koji se sada smijete, jer ćete tugovati i plakati“ (Luka 6,25).
– „…nego ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti“ (Luka 13,3.5).
– „Tada će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni što je pripravljen đavlu i anđelima njegovim“ (Matej 25,41).
A možda najoštrije što je Isus ikada rekao (ili će reći) jest sljedeće:
– „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima. Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime prorokovali i u tvoje ime zloduhe izgonili i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ I tada ću im priznati: ‘Nikada vas nisam upoznao! Odstupite od mene, vi koji bezakonje činite!’“ (Matej 7,21-23).
Ali mi nismo Isus, stoga ne bismo trebali razgovarati s ljudima na ovaj način, jer to samo odvraća ljude daleko od Krista, zar ne? Pogrešno! Apostol Pavao objašnjava u 2. Korinćanima 4 da je otvorena istinita izjava jedina pohvalna metoda u izvršavanju Velikog poslanja. Razvodnjavanje Isusovih riječi pod velom ljubaznosti je, prema Pavlu, „lukavost“ i „nepoštenje“. Božja Riječ služi u dvije svrhe; ili privlači Božji narod k Njemu ili dodatno otežava srca onih koji nisu pozvani.
No, Pavao jasno uči da je iskreni govor, čak i kad se koriste oštre riječi kada je to potrebno, upravo kako trebamo pronositi Evanđelje i braniti istinu.
„Stoga, imajući ovu službu, budući da je milosrđem zadobismo, ne posustajemo. Ali se odrekosmo sramotnih skrivenih djela; ne hodimo u lukavstvu niti izvrćemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. Ako li je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: u onima kojima bog ovoga svijeta zaslijepi umove nevjerničke da im ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja. Ta ne propovijedamo same sebe, nego Krista Isusa Gospodinom, a sebe slugama vašim poradi Isusa. Jer Bog koji reče: Neka iz tame svjetlost zasja, on zasja u srcima našim da dadne svjetlo spoznaje slave Božje u licu Isusa Krista“(2. Korinćanima 4,1-6).
Autor: Jeff Maples; Izvor: pulpitandpen.org
