3. kolovoza 1975. muškarac je odvezao svoju ženu u liječničku ordinaciju, a kada se nekoliko sati kasnije vratio po nju, nije je bilo. Pokušao se sjetiti je li sa svojom ženom napravio druge planove, ali bilo je jasno – trebao se vratiti ovamo za nekoliko sati i tamo se s njom naći kako bi zajedno otišli kući.
40 godina nitko nije znao što se dogodilo i trebalo je gotovo pola stoljeća, jedna riječ i fotografija da se konačno riješi ovaj nestanak.
Florence Stevens (36) bila je aktivna i zdrava mlada žena koja je punim plućima uživala u životu. Pregled kod liječnika nije bio ništa ozbiljno – osjetila je prve znakove gripe i željela je obaviti rutinski pregled.
Ipak, najšokantniji i najtragičniji nestanci često se dogode kada se to najmanje očekuju; kada se osjećaju najsigurnije. U svijetu punom neizvjesnosti, takve misterije služe kao jasni podsjetnici na nepredvidljivost života. Obitelji ostaju u potrazi za odgovorima, a zajednice u nevjerici.
Florence je pronađena nakon 42 godine, a ovo otkriće izazvalo je široku pozornost javnosti.
Policija je dobila prvi trag koji je doveo do Flore zahvaljujući kolegi iz njujorške policije koji je radio na davno zaboravljenim slučajevima. N eko je koristila svoj broj socijalnog osiguranja u Massachusettsu.
Na kraju je detektiv ušao u trag broju gotovo 250 milja daleko do ustanove za nemoćne osobe u Lowellu, sjeverno od Bostona.
Osoblje je potvrdilo da broj pripada Flori Harris. U ustanovi je boravila od 2001. godine. Popraćena policijskom fotografijom nasmijane žene u invalidskim kolicima s plišanim medvjedićem na krilu i pored blistavih detektiva.
Slike koje su riješile misterij
Um joj je bio pomućen demencijom, ali prepoznala je brinetu s blagim osmijehom na izblijedjeloj slici iz 1970-ih koju su joj pokazali detektivi.
“Ja”, rekla je žena glasom jedva jačim od šapta.
Prepoznala je svoju sliku i onu Roberta Stevensa (svog supruga) – rekla je riječ “Robert”. Prikazana joj je i razglednica Concorda sa sretnim parom kraj bazena u prvom planu.
Slike su pomogle istražiteljima koji su posjetili ustanovu za nemoćne osobe u blizini Bostona da potvrde da su konačno pronašli Floru Stevens. Bila je sobarica za 2,25 dolara po satu u najvećem hotelu u Catskillsu u New Yorku kada je jedne ljetne noći 1975. napuštena u bolnici i nestala.
Ali ushićenje je bilo pomiješano s tajanstvenošću. Gdje je išla i što je radila sve te godine? Je li bježala? Od koga? I čuvari su uspjeli nadoknaditi dio vremenskog rasporeda, uključujući boravak u drugim ustanovama za skrb. Ali s obzirom na stanje te žene i protok vremena, mnoge druge pojedinosti možda nikad nećemo saznati.
“Iskreno rečeno, ne mislim da je ikada željela da bude pronađena”, rekao je Festus Mbuwa, bivši radnik u bostonskoj ustanovi koji se cijelo desetljeće brinuo o njoj.
“Možete reći da se nešto dogodilo u njezinoj prošlosti u čemu nije željela sudjelovati.”
Što je radila 42 godine?
Florence “Flora” Stevens bila je među stotinama hotelskih radnika koji su jednom svakog ljeta poplavili ovo jezero ispunjeno područje sjeverno od New Yorka. Nekoliko je ljeta radila u Concordeu, prostranom odmaralištu s više od 1200 soba koje se smatralo draguljem Catskillovog pojasa za boršč.
Concordova molba za posao iz 1975., potpisana urednim kurzivom “Ms. Flora Stevens”, kaže da je išla u srednju školu udaljenu manje od dva sata vožnje u Yonkersu.
Čovjek kojeg je navela kao svog supruga, Robert Stevens, također je radio tamo, iako nije jasno što je tamo radio. Policija nije potvrdila da su doista vjenčani. Njezina prijava ne uključuje broj telefona ni lokalnu adresu. Dala je adresu u Seattleu.
Nikad nisu saznali zašto je otišla
Dok je policija uspjela zatvoriti slučaj nestale osobe, izgledi za otkrivanje više nisu jasni. Robert Stevens je umro 1985. Concord je zatvoren 1998. Bolnica u kojoj je primljena Flora Stevens je napuštena. A žena u središtu misterije otkriva malo toga.
“Većina tajni je zaključana unutar Flore”, rekao je Morgan, “i mislim da ih nikada nećemo saznati.”
