Mlada Poljakinja se zbog borbe s bolešću htjela ubiti. Ostala je bez nogu, no ponovno se zaljubila u život.
Dorota Kaczmarek od malih nogu voli pjevati. Sada piše pjesme i sanja o tome da snimi album i čuje svoj glas na radiju. Bila je natjecateljica pjevačkog talent showa The Voice of Poland.
Hoda svijetom s protetikom
Ostala je bez nogu kada se prije nekoliko godina u dubokoj depresiji bacila pod vlak. Prethodno se godinama borila s depresijom.
“Između 15. i 16. godine stvari su se počele pogoršavati. Počela sam zanemarivati školu, svoje interese i druženja. Pojavila se ravnodušnost i pesimizam”, kaže. “Bilo mi je jako loše. Mrzila sam svoj odraz u ogledalu, mislila sam da sam glupa, ništa nije imalo smisla.” Samo je htjela umrijeti.
Kao tinejdžerica nije tražila stručnu pomoć – smatrala je to ponižavajućim. –
“Mislila sam da psiholozima i psihijatrima dolaze samo ljudi kojima nešto nije u redu u glavi.” Pričala je o svojim problemima s ljudima s kojima je bila bliska, ali osjećala je da su njezine osobne granice prijeđene kada su joj pokušali pomoći.
Pokušaj samoubojstva
Iako je nekoliko puta razmišljala o samoubojstvu, jednog dana je odlučila počiniti samoubojstvo na željezničkoj pruzi.
“Željela sam se riješiti svog života i nisam razmišljala hoće li mi to na bilo koji način pomoći ili riješiti moje probleme. Kroz glavu mi se motalo pitanje: koliko još moram patiti? Prešla sam put od mržnje prema sebi do potpune ravnodušnosti.” Nije više imala snage za borbu.
Izgubila je noge, vratila joj se volja za životom
Sada se već neko vrijeme bori s bolešću i misli da joj je sasvim dobro. “Izgubila sam obje noge, ali sam umjesto toga ponovno dobila volju za životom”, kaže Dorota. “Dobila sam priliku boriti se još malo.”
Sudjelovanje u pjevačkom televizijskom showu dalo joj je još veću volju za životom. Za svoj nastup dobila je brojne poruke i čestitke, ali i ohrabrujuće komentare na internetu.
Kao osoba s invaliditetom, nakon amputacije obaju donjih ekstremiteta, ima problema sa svakodnevnim kretanjem. “Ne mogu sve. Želim trčati, ali znam da više ne mogu. Isto je i s biciklizmom. Teško mi je održati ravnotežu i padam. Takvi trenuci me podsjećaju na taj dan. Pitam se što bi se dogodilo da… Ali takvo razmišljanje ne donosi ništa dobro”, dodaje.
“Sada znam da depresija može imati mnogo lica i da je brza reakcija važna”, kaže. Samoubojstvo se može dugo planirati ili može biti posljedica iznenadnog impulsa.
Nakon pokušaja samoubojstva, glazba i prijatelji pomogli su joj da preživi.
