Zovem se Thomas Richards i postao sam nanovo rođen kršćanin 1997. godine. Prije tog vremena, moj život je bio heavy metal glazba, te su me mračne i depresivne riječi pjesama ove glazbe potpuno obuzele.
Sve vrijeme bio sam tjeskoban (depresivan), tako da sam neprestano pušio “travu” u nastojanju da mi to oduzme taj osjećaj i razvedri misli. Bio sam i veliki ovisnik o duhanu, palio sam jednu cigaretu o drugu. Danas sam slobodan od svega toga, i tako je već preko trinaest godina.
Možda poznajete neke ljude u svom životu koji su doživjeli promjene u svome životu ili donijeli svjesnu odluku da će se promijeniti. Ja nisam. Možda poznajete ljude koji su donijeli odluku da će potražiti život u religiji.
Danas sam nanovo rođeni vjernik i vjerujem u Bibliju. Kršćanin sam, i to je ona odluka koju sam ja donio. Od Boga sam primio upozorenje: “Učini što ti kažem ili ćeš zauvijek završiti u paklu.” Nije to bilo baš tim riječima kako sam ih sada sročio. No, moj um je shvatio poantu, a to mi je bilo i potvrđeno kada sam čitao Bibliju po prvi put u svom životu.
Prije iskustva novog rođenja imao sam dvadeset sedam godina i bio sam vodeći pjevač grupe s dvanaest autorskih pjesama. Sasvim iznenada sam shvatio nešto o čemu nikada ranije nisam razmišljao. Hendrix, Joplin, Morrison, Cobain, svi oni su imali dvadeset sedam godina kada su umrli.
U tom trenutku, stvarnost smrti ščepala je moju dušu kao nikada ranije i pogodio me užas. Bio sam visok preko 180 centimetara, a težio sam samo 66 kilograma. Teško sam se mogao natjerati da jedem, a spavanje me potpuno napustilo; jedva sam odlazio na posao i nisam želio ni sa kime razgovarati, jer sam znao da nemaju ni odgovora ni mudrosti. Međutim, u to vrijeme Gospodin mi je otvorio um da shvatim pravi jad – pakao.
Prije nego sam se nanovo rodio, samo sam se htio riješiti onog osjećaja koji sam uvijek imao, onog mračnoga osjećaja duboko u meni koji me svuda pratio. Kada bih za malo pomislio da sam ga se riješio, to bi se onda iznenada, još gore nego ranije, ponovno pojavilo. Ličilo mi to na neku energiju, bolnu energiju duše koju kao da sam osjećao u čitavom tijelu, čak i u prstima.
Piće i droga više nije pomagala. Ni djevojka mi nije mogla pomoći. Ni majka, prijatelji, rodbina. Na kraju sam čak pokušao i sa psihijatrom. Vjerujem da je to bila najpametnija stvar, jer u toj točki sam shvatio da mi ni on ne može pomoći. Ako mi taj profesionalac koji živi od pomaganja ljudima ne može pomoći, zaključio sam, onda za mene nema nikakve pomoći. Mislio sam: “Trebam na neko vrijeme nestati od svega i svakoga. Samo nestati.”
Otišao sam kući, ali s obzirom da nisam imao kamo otići, ni kome se obratiti, um i srce su mi se za pomoć počeli okretati Bogu. U to vrijeme svratili su do mene neki prijatelji i jedan od njih, čiji um je bio uništen od droge i mentalnih problema tako da je jedva mogao govoriti, počeo mi je izlijevati svoju dušu. Njegov najbolji prijatelj mu je umro na rukama, a baka s kojom je bio vrlo blizak umrla je na stepenicama katoličke crkve, a nedavno mu je umro i otac. Počeo mi je govoriti o čudnim stvarima koje su mu se događale: o snovima i vizijama koje je imao i čudnim slučajnostima. Počeo mi je govoriti o čovjeku koji je živio niz ulicu i koji je bacio čini na njega. Bio je uvjeren da ga je taj čovjek mučio kroz vračarstvo.
Iz nekog razloga počeo sam plakati. Potpuno sam se slomio pitajući se svim svojim srcem: Postoji li pomoć? Bio sam tako pritisnut, a pritisnuti su bili i svi moji prijatelji, pa i čitav svijet!
Iznenada sam se sjetio jedne kasete koju mi je dala majka deset godina ranije. Nikad je nisam pogledao, ali sam je zajedno s nekim drugim filmovima sačuvao, čak i dok sam bio u mornarici. Kaseta! Očajnički sam prolazio kroz moju ogromnu kolekciju video kaseta ne bi li pronašao. Otkako sam je imao, nekoliko puta sam naišao na nju dok sam tražio neku drugu i tad bih pomislio: “Ma, ovo je nešto u vezi s Bogom.”
Dala mi ju je majka deset godina ranije kada je imala iskustvo s Gospodinom i počela posjećivati neku crkvu. Sve svoje prijatelje je pokušala uvjeriti da i oni pođu u crkvu. Ovu kazetu je dobila od nekoga u crkvu i dala ju je meni da bi zadobila moju dušu. No, ja je nisam pogledao. Rekao sam joj da hoću, ali nisam, prošlo je deset godina.
Kad sam je konačno pronašao i stavio u player, da je pogledam, bilo je to svjedočanstvo čovjeka koji je vjerojatno bio još gori od mene. Bio je ovisnik o heroinu, sotonski svećenik i vrlo, vrlo jadan. U svome svjedočanstvu spomenuo je Krista i krv koju je On prolio, te je na kraju rekao: “Samo daj priliku Kristu!” Kroz to, kroz te riječi, započelo je moje osobno iskustvo s Kristom koje nije stalo sve ove godine – do danas. U toj sam točci shvatio da je Krist odgovor za sve. Počeo sam glasno plakati, ali sada sam konačno imao Nekoga kome sam mogao plakati. Plakao sam do Kristovih nogu koji je bio tamo sa mnom u onoj sobi. Rekao sam Bogu da sam umoran od života, od načina na koji živim, od ropstva u kojem se nalazim: droga, krugovi u kojima se krećem, beda!
Tada mi je Gospodin pokazao pravu bijedu, a ja sam iznenada osjetio svu muku pakla, strahovitu Božju svetost, i gađenje i stid prema grijehu koji sam činio.
Pobačaj je bio najveći; osjetio sam krivnju, jer sam uvjerio ženu s kojom sam godinama ranije živio da pobaci.
Osjetio sam gnjev Božji prema grijehu i osjetio sam osudu cijelog svijeta. Bilo je to tako snažno da to nisam mogao podnijeti, ali ipak jesam. Bilo je to tako bolno da sam mislio da će mi mozak prsnuti, ali ipak nije.
Otvorilo mi se čitavo duhovno područje: sotona, demoni, anđeli, nebo, pakao, stanje čovjeka i svakako, Bog.
Neki od vas možda nećete vjerovati što ovdje govorim, ali pitam vas ovo:
Kako sam to mogao doživjeti? Nisam poznavao Bibliju, a o svemu tome što sam iskusio govori Biblija. Trenutno i trajno ja bio sam oslobođen od vrlo stvarne ovisnosti o drogi i od strašne depresije i tjeskobe.
S prihvaćanjem spasenja ja sam se nanovo rodio. Natprirodno sam bio vođen kroz molitvu pokajanja pozivajući Isusa u svoje srce i osjetio sam kako je silno ušao u njega.
Oko tri dana sam čitao Bibliju, osam do deset sati dnevno, i Bog mi je progovorio kroz riječi Pisma: “Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i jest ću s njim i on sa mnom. ” (Otk 3,20). Počeo sam plakati govoreći Gospodinu da to želim više od svega, a ja nisam bio od onih koji plaču. Sljedeće jutro probudio sam se vrlo rano i osjetio Gospodina svuda oko sebe poput oblaka.
To je bilo nevjerojatno. Znao sam da želi uključiti televizor i kada sam to učinio i počeo mijenjati kanale, zaustavio sam se na nekom kanalu na kojem je lice nekog čovjeka zauzimalo čitav zaslon. Prve riječi koje su izašle iz njegovih usta bile su: “Ako nisi prihvatio Gospodina kao svoga Spasitelja, želim da sa mnom izgovoriš ovu molitvu …” On me vodio kroz molitvu pokajanja i moja duša je doživjela vrlo snažno spasenje. Vikao sam Bogu da sam grešnik i da se smiluje mojoj duši koja je osjećala silnu osudu.
Osjetio sam krv Gospodina Isusa Krista kako me pere od mojih grijeha. Bio sam trenutno iscijeljen od strašnog tlaka, depresije i užasne tjeskobe. Otvorio sam vrata srca i osjetio kako Isus ulazi, a demoni bježe. Bio sam dijete Božje, nanovo rođen. Bilo je to divno i još uvijek jest, jer danas vidim da me Gospodin upotrebljava usprkos svemu.
Autor: Thomas Richards
