Stao sam na vagu, optimističan da će ovo biti dan kad će mi se svidjeti broj na vagi. Proteklog tjedna sam se zdravo hranio, vježbao i pratio unos kalorija. Izbjegavao sam neprijatelja (one zle ugljikohidrate) i pio puno vode.
Pljesak, molim!
Ipak, imam skoro 8 kila viška. Opet. Što je to? Ponovno sam podbacio. Koliko dugo, Gospodine?
Godinama, godinama i godinama pokušam promijeniti svoje zdravlje i vježbanje. Razradio sam svaki mogući plan prehrane koji postoji i pokušao s navikom vježbanja. Ponekad uspijevam i dosljedno radim ono što trebam raditi. Drugom prilikom popustim. No, svaki puta broj na vagi ostaje otprilike isti.
Koji je vaš problem?
- Sve stariji ste i svi vaši prijatelji su u braku. Kada će doći vaš red i vrijeme? Zauvijek djever i nikad mladoženja. Koliko dugo, Gospodine?
- Gledate kako svi vaši prijatelji donose na svijet svoje drugo i treće i četvrto dijete, a vi i vaš partner pokušavate začeti. Ako čujete da još jedan par govori kako se nisu uopće trudili, pozlit će vam. Ili ćete briznuti u plač. Koliko dugo, Gospodine?
- Prolazite kroz oporavak i odvikavanje od vaše ovisnosti – odaberite okus – nije važno koji. Ne možete reći ne. I previše ste umorni od svakodnevne borbe. Koliko dugo, Gospodine?
- Sve što želite je pristojan brak. Ne mora biti savršen, samo pristojan. Umorni ste od pokušaja izlazaka, sastanaka, odgovornosti i slamanja srca. Samo bi jednom mogao pomoći oko kuće ili bi mogla inicirati seks? Koliko dugo, Gospodine?
Ako postavljate ovo pitanje: „Koliko dugo, o Gospodine?“, niste sami. Svi to postavljamo, i u dobrom ste društvu. Zajednički nazivnik za svakog od nas ljudskih bića jest frustracija koju doživljavamo kad želimo promjenu, a ona se jednostavno ne događa.
Posljednje što želim učiniti jest zanemariti ono kroz što hodate ili umanjiti frustraciju i umor s kojim se suočavate. Srećom za vas i mene, Bog odgovara na pitanje: „Koliko dugo, o Gospodine?“ I pomaže nam prolaziti kroz faze kada se osjećamo kao da nas Bog ne vidi, nije ga briga ili je čak zaboravio naše ime.
U Psalmu 13, koji je vjerojatno napisan prije nego što je David uopće bio kralj, on nekoliko puta postavlja isto pitanje.
„Dokle ćeš me, GOSPODE, zaboravljati? Zauvijek? Dokle ćeš skrivati lice svoje od mene? Dokle li ću u svojoj premišljati duši, žalost noseći u srcu svome danomice? Dokle će se iznad mene neprijatelj moj uzdizati? Pogledaj, usliši me, GOSPODE, Bože moj! Prosvijetli mi oči da ne zaspim nasmrt, da ne rekne neprijatelj moj: ‘Nadjačah ga!’; da se ne raduju protivnici moji kad posrnem. A ja se u milosrđe tvoje uzdajem, radovat će se srce moje tvojemu spasenju! Pjevat ću GOSPODU, jer mi dobro učini.“
U cijeloj knjizi Psalama (svih 150), autori pitaju 22 puta: „Koliko dugo, Gospodine?“. Ali u samom Psalmu 13,1-2, David to pitanje postavlja četiri puta.
U ovih šest kratkih stihova vidimo Davidova vanjska pitanja (s. 1-2), njegov unutarnji očaj (s. 3-4) i njegovo uzlazno pouzdanje (s. 5-6). Njegova iskrenost me osvježava i shvaćam da nisam sam. A niste ni vi. Čak i kada se osjeća kao da neprijatelj pobjeđuje i da je sva nada izgubljena, David uspijeva vratiti pouzdanje u Boga koji nam je potreban dok prolazimo kroz fazu „Koliko dugo“.
Nema tajni ili tri koraka koje vam mogu ponuditi i pomoći vam u fazi „Koliko dugo“. Sve što mogu ponuditi jest ono što nam David daje u stihovima 5-6. Moramo: (1) imati pouzdanja u Njegovu nepromjenjivu ljubav, (2) radovati se našem spasenju, i (3) pjevati Gospodinu, jer je dobar i milosrdan prema nama. Ne zaslužujemo Njegovu ljubav, spasenje ili dobrotu, stoga se moramo prisjećati.
Stavimo ovo u praksu – kako se prisjećati kad tako brzo zaboravljamo? U nastavku dijelim osam načina na koje se možete prisjećati Njegove ljubavi i dobrote:
- Čitajte Božju Riječ
Svakoga dana imam naviku čitati Riječ i podsjećati se koliko nas Bog voli.
- Sjećajte se svog spasenja
Nikada ne želim zaboraviti ili uzimati svoje spasenje zdravo za gotovo. Hvala Bogu za Njegov dar spasenja, ne po djelima, već samo kao dar kojeg daje onima koji vjeruju i pouzdaju se u Njega. Tako je lako zaboraviti što je učinio i kako oživljava one koji vjeruju kad zaslužujemo biti mrtvi u našim prijestupima (pročitajte Efežanima 2,1-10).
- Vodite dnevnik/dnevnik zahvalnosti
Većinu dana vodim dnevnik/pišem ono što me Bog podučava. Ne bavim se puno pisanjem, ali svaki dan zapišem nešto, i taj me proces često podsjeća na Njegovu dobrotu prema meni. Na primjer, dok pišem ovaj post, borim se s nesigurnošću i uspoređivanjem. Kroz proces čitanja riječi i vođenje dnevnika, podsjećam se na svoju vrijednost i uspoređivanje koje je kao rupa bez dna. Također svaki dan zapišem tri stvari za koje sam zahvalan. To mi pomaže da se u meni obogati zahvalno srce.
- Zajedništvo i ohrabrenje prijatelja
Družim se s ljudima koji me podižu i podsjećaju na ono što je istinito i ispravno. To znači da me podsjećaju na istinu i ohrabruju/izazivaju me kad padnem. Toliko sam zahvalan za Božju providnost zajednice i ulogu koju imamo u životima svakog pojedinca kako bismo se podsjećali na istine.
- Čitajte priče o drugima koji su otišli prije nas
Svaki put kad pročitam priču o nekome tko je prolazio kroz kušnje i prošao na drugu stranu s dubljom vjerom, prisjećam se (iznova) Božje dobrote i ljubavi.
- Razvijajte vječnu perspektivu
Nikad ne želim minimizirati ono što netko drugi prolazi. No, kao Kristovi sljedbenici, trebamo zapamtiti da su te kušnje lake i trenutne nevolje.
Druga Korinćanima 4,16-18 kaže: „Zato ne posustajemo. Naprotiv, ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se nutarnji obnavlja iz dana u dan. Jer neznatnost naše časovite nevolje donosi nam još obilnije vječno breme slave; nama koji ne gledamo na vidljivo, nego na nevidljivo; jer vidljivo je prolazno, a nevidljivo je vječno.“
Kada kažemo: „Koliko dugo, o Gospodine“, znamo da te kušnje neće trajati vječno.
- Prestanite se uspoređivati s drugima
Obje izjave mogu biti klišeji, ali pomažu nam zapamtiti sljedeće: 1) Nitko ne pobjeđuje u igri uspoređivanja, i 2) Uspoređivanje je lopov svake radosti. Kad god se uspoređujem, nađem se u ulozi žrtve i pitam: „Koliko dugo, Gospodine?“.
Uz to, ponekad moram spustiti telefon i prestati pratiti društvene medije. Tehnologija i društveni mediji nisu zli, ali ponekad mi kradu radost i odvedu u uspoređivanje s drugima.
- Vapite – Bog vas čuje!
Bog čuje vaš glas. Nije gluh i nije odsutan. Dok se psalmist možda osjeća kao da Bog ne brine ili nije prisutan, moramo se osloniti na Istinu. I dok se vi i ja osjećamo kao da neprijatelj pobjeđuje i Bog nas je zaboravio, moramo se uzdati u Njegovu stalnu ljubav i prisjećati se Njegovog spasenja. Izaija 41,10 kaže: „Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se, jer ja sam Bog tvoj. Ja ću te krijepiti i pomagat ću ti, i poduprijet ću te desnicom pravednosti svoje.“
U tim vremenima kada želite vrištati: „Koliko dugo, o Gospodine“, sjetite se koliko je dobar prema vama i meni.
Autor: Scott Kedersha; Prijevod: Vesna L.; Izvor: ScottKedersha.com
