Vrijednost se dotiče naše cijele unutrašnjosti, kada dobro mislimo o sebi. To je osjećaj da smo dovoljno dobri ili vrijedni da nas drugi prihvate i važan je za zdravu sliku o sebi.
Pripadnost je osjećaj prihvaćenosti u drugih. S time je povezan osjećaj vrijednosti, svjesno prihvaćanje samoga sebe kakvim jest. Ako li vas drugi prihvaćaju, i vi ćete sami sebe bolje prihvaćati.
Pripadnost ima veze s osjećajem sigurnosti. Vrijednost se, pak, dotiče naše cijele unutrašnjosti, kad dobro mislimo o sebi, osjećaj koji nam govori: “Volim sebe, poštujem sebe, ne stidim se sama sebe ni svojih postupaka prema samome sebi.” To je osjećaj da sam OK, čist, uredan i pristojan. To je osjećaj da sam dovoljno dobar ili vrijedan da me prihvati druga osoba. Vrijedan sam biti voljen.
Većina djece tijekom svoga odrastanja idealizira svoje roditelje. Dižući ih na prijestolje, gleda ih kao savršene. Ta mama i tata ne mogu nikako pogriješiti. I kada ta djeca ne dožive bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje koje žele, pretpostavljaju da je krivnja u njima. Nesvjesno razmišljaju: “Mama i tata su besprijekorni pa bi me sigurno voljeli da sam dostojan i vrijedan njihove ljubavi.” A njihov mladi um bilježi: “Nisam dovoljno dobar da me netko voli.”
PROČITAJTE: Ovo je najvažniji čimbenik u razvoju zdrave ličnosti
Neka djeca su kadra izgovoriti te osjećaje već u ranom djetinjstvu, a mnogi ne mogu to izreći čak ni kao odrasle osobe. Ipak, nastoje svoje osjećaje nedostojnosti i nevrijednosti nadoknaditi nekim postignućima u odrasloj dobi.
Jim je, primjerice, uspio doći do samog vrha u svome zanimanju. Piše brojne knjige, drži predavanja po čitavom svijetu, vozi skupe sportske automobile, živi u raskošnoj vili u predgrađu. Posao mu nosi sigurnu zaradu, a svi ga kolege smatraju vrlo uspješnim. Upoznate li Jima bolje, opazit ćete strah i nesigurnost. Najprisnijim prijateljima priznaje duboko usađen osjećaj nedostatnosti. Mučen osjećajima manje vrijednosti, osjeća da nije dostojan i vrijedan nečije ljubavi.
Svijet je pun ljudi koji se u nekoj mjeri osjećaju nedostojnima i nevrijednima. Iskustva iz djetinjstva često ostavljaju duboke rane, koje se otvaraju i pogoršavaju iskustvima mladenačke ili odrasle dobi. Ponekad se naš osjećaj bezvrijednosti uvećava bavljenjem poslova koji narušavaju naš osobni standard i ostavljaju nas s osjećajem krivnje. Često se stidimo svojih postupaka s drugima ili sami sa sobom.
Sva ta iskustva i čuvstva vezana su uz naše osjećaje vrijednosti. Zdrava slika o samome sebi zahtijeva snažan stup vrijednosti. Koliko je naš osjećaj vrijednosti oštećen ili nedostatan, toliko će biti iskrivljena naša slika o sebi.
Autor: Josh McDowell; Iz knjige: “Slika o sebi” (Duhovna stvarnost, Zagreb)
