Nije nimalo lako oprostiti kada nas drugi povrijede. Zašto trebamo oprostiti nekome kome nije žao i tko nam se nije ispričao?
Zlobne ili nepromišljene stvari koje su drugi rekli ili učinili mogu se pojaviti iznova i iznova u mislima kada se osjećamo umorno ili nisko ili nam je žao sebe. Pa ipak, ako kažu da im je žao, onda znamo da bismo im trebali oprostiti, jer cijenimo to što su se ponizili. I što je još važnije, jer je Isus rekao:
“Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu” (Luka 17, 4).
Ali, što ako ljudi ne misle da su rekli ili učinili bilo što loše? Ili, što ako znaju, ali ih nije briga? Nekako, uz Božju milost, uspijemo oprostiti ljudima kada se ispričaju, ali naše nam ljudsko razmišljanje govori da ljudi koji ne traže oproštenje ne zaslužuju oprost.
Zašto trebamo oprostiti nekome kome nije žao?
Ne smijem se buniti niti osuđivati ljude koji mi se ne ispričaju. Isus nas poziva da sudimo sami sebi, da ispitamo svoje motive i ono što je duboko u našem srcu. Kada to učinim, mogu vidjeti kako i sam trebam Božji oprost, ali i oprost od drugih. Nisam tako besprijekoran kako ponekad mislim.
Evo šest dobrih razloga da oprostite nekome kome nije žao.
1. Naše opraštanje ne ovisi o tome je li drugima žao ili ne
Napokon, budite svi jednodušni, puni suosjećanja i bratske ljubavi, milosrdni, ponizni! Ne vraćajte zlo za zlo ni uvredu za uvredu! Naprotiv, blagoslivljajte jer ste na to i pozvani da baštinite blagoslov! (1. Petrova 3, 8-9)
Moje opraštanje ne ovisi o tome je li drugima žao ili ne. Bog još uvijek traži da oprostim. To je zapovijed. Štoviše, ako ne oprostim, Bog mi ne može oprostiti, čak i ako se pokajem. “Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka” (Matej 6, 15). Stvarno je tako ozbiljno.
2. Isus nam je dao primjer kada je umirao na križu
Jedna od posljednjih stvari koju je Isus učinio za života bilo je osigurati oprost ljudima koji su ga ubili: “Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.” (Luka 23, 34)
I mi smo pozvani biti poput Njega. Učenici ovo shvaćaju ozbiljno.
3. Naš život ne smije biti narušen gorčinom
Što mogu učiniti ako su mi misli ogorčene? Bog me ne može iskoristiti. Bog me ne može blagosloviti. Ogorčenost kiseli moje misli i moj duh. Čini me nečistim. Ova situacija je u potpunosti moja odgovornost i nije odgovornost osobe koja mi je učinila nepravdu.
Nastojte oko mira sa svima! I oko posvećenja bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje, da kakav gorki korijen ne proklija pa ne unese zabunu i ne zarazi mnoge. (Hebrejima 12, 14-15)
4. Oprost daje snagu našem duhu
A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! (1. Timoteju 6, 11)
Kada to radim, onda “vježbam svoja osjetila” kako bih razlikovao dobro i zlo (Hebrejima 5, 12-14). Tako učim. Dolazim u teške situacije i odlazim do Božje Riječi kako bih saznao kako trebam reagirati, jer je moje obrazloženje i osjećaj za to što je ispravno pogrešno. Moja ljudska narav zaprljana je grijehom koji je rezultat čovjekovog pada. Ponekad je tako suptilno da ga ni ne prepoznajem. Ali tu je, i moram proći kroz proces traženja, prepoznavanja i odbijanja. Ovaj način života daje mi snagu i trijumf je dobra nad zlom, primjena Božje Riječi, umjesto da se živi ljudskim rasuđivanjem (2. Korinćanima 2, 14).
5. Većina ljudi ne razumije značaj onoga što rade
Kada bi ljudi shvatili da ono što govore i čine drugima utječe na njihov odnos s Bogom i da to određuje njihovu vječnost, tada bi se općenito trudili biti bolji u Božjim očima. Molili bi Boga za pomoć da žive na bolji način. Ali većina ljudi nema takav odnos s Bogom i žive samo za sebe, a ne za vječnost. Moram im oprostiti jer, kao što je Isus rekao, oni ne znaju što rade …
6. Trebamo oprostiti nekome kome nije žao, jer i sami smo krivi
Ja sam ljudsko biće koje se može uznemiriti i druge povrijediti. Ako nisam nešto loše namjerno rekao ili učinio, možda imam mirnu savjest, ali to ne znači da nisam nekoga uznemirio nečim što sam nehotice rekao (ili učinio). Nemam pojma što ljudi misle o meni, o tome kako doista utječem na druge, o pogreškama koje sam nesvjesno počinio. Isus je rekao: “Tko je među vama bez grijeha, neka baci kamen …” (Ivan 8, 7).
I ne, nije lako oprostiti. Ali, što više slušam Boga i čitam što On govori, to više razumijem kako reagirati na pobožan način; postaje lakše. Postupno gubim svoju perspektivu o tome što je ispravno i krivo i ulazim u Božji način razmišljanja. Ne moram dijeliti “pravdu”. To mogu prepustiti Bogu. A kada to prepustim Bogu, doći ću do savršenog odmora.
