Pravo kršćanstvo, koje se temelji na Bibliji, mora priznati da je opravdanje vjerom u Spasitelja Isusa Krista jedini put do neba.
Biblija kaže da vjera prirodno proizvodi djela zbog promijenjenog srca i nastanjenog Duha Božjeg (postupak koji se naziva posvećenje), ali Biblija ne podržava ideju da se opravdanje događa bilo kojim drugim sredstvima osim vjere.
Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. (Rimljanima 5, 1-2)
Zašto je opravdanje vjerom toliko važno?
Opravdanje jednostavno znači biti pravedan. Kao što znamo, to nije prirodno stanje čovjeka. Biblija kaže: “Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja” (Rimljanima 3, 23).
Čak će se i nevjernici složiti s Biblijom da nitko nije savršen. Ipak, Božji sveti zakon zahtijeva savršenstvo i “grijeh je bezakonje” (1. Ivanova 3, 4).
Potpuno je nemoguće da se itko opravda djelima, poslušnošću zapovijedi ili dobrim postupanjem. Poslušajte ovu jasnu izjavu apostola Pavla:
Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati. (Galaćanima 2, 16)
Opravdanje je djelo Boga, a ne čovjeka, i zato nas ništa što možemo učiniti neće opravdati. Mi smo grešnici. Kad bismo od ovog trenutka počeli savršeno živjeti u skladu s Božjim zakonom, još uvijek ne bismo mogli izbrisati grijehe svoje prošlosti. No, ne možemo živjeti u savršenom skladu s Božjim zakonom vlastitim snagama, koliko god se trudili. Stoga se “djelima Zakona nitko neće opravdati.”
Opravdanje Abrahama
Imamo biblijske primjere čovjeka koji je bio opravdan vjerom. Zvao se Abraham. O njemu čitamo u Postanku 15, 5-6:
Izvede ga van i reče: “Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti.” A onda doda: “Toliko će biti tvoje potomstvo.” Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
Ovo Božje opravdanje ili pravednost besplatan je dar kako čitamo u Rimljanima 5, 16. Ne daje nam se kao nagrada za bilo što što smo učinili. Kada bi nam to došlo kao plaća za rad, samo bi se radilo o tome da nam Bog isplati dug. Ali nije to; dolazi milošću.
Pod kojim se uvjetom vjera smatra pravednošću? Odgovor nalazimo u Rimljanima 4, 5: “Onomu tko ne radi, a vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, vjera se uračunava u pravednost.”
Zašto se Abrahamova vjera uračunala u pravednost? Jer nije teturao od Božjeg obećanja. Piše u Rimljanima 4, 20: “Ali pred Božjim obećanjem nije nevjeran dvoumio, nego se vjerom ojačao davši slavu Bogu.” Naša nevolja je u tome što toliko često teturamo pred Božjim obećanjima. Ne prihvaćamo obećanja, sumnjamo u njih. Stoga nismo opravdani.
Abraham je bio “posve uvjeren da on [Bog] može učiniti što je obećao. Zato mu se i uračuna u pravednost” (Rimljanima 4, 21-22).
Krist je umro za naše grijehe
Njegova savršena pravednost prihvaćena je umjesto naše nepravednosti, neposlušnosti i grijeha.
Doista, kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grešnici tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici. (Rimljanima 5, 19)
Time se ispunilo veliko proročanstvo iz Izaije 53, 11 koje je prst uperilo u našeg Gospodina Isusa Krista stotinama godina prije njegova rođenja: “Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.”
Postoje 3 izjave o tome kako su ljudi opravdani:
1. Opravdani smo Božjom milošću: milost je Božji dio i temelj opravdanja.
“… da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.” (Titu 3, 7)
2. Opravdani smo Kristovom krvlju: krv je Kristov dio i sredstvo opravdanja.
Koliko li ćemo se više sada, pošto smo opravdani krvlju njegovom, spasiti po njemu od srdžbe? (Rimljanima 5, 9)
3. Opravdani smo vjerom: vjera je naš dio i način opravdanja.
Smatramo zaista da se čovjek opravdava vjerom bez djela Zakona. (Rimljanima 3, 28)
