On dolazi! Jesu li njegovi dobri darovi postali dovoljni za nas? Čekamo li vi i ja zaista na njegov povratak?
Kralj se nakon dugog putovanja vraća u svoje kraljevstvo. Njegov dvorac stoji uspravno. Barjaci vijore iznad utvrda. Vojnici još uvijek nose njegove boje i govore njegovim jezikom. Sve je kako je i bilo, izvana.
Dok prolazi između svoga naroda, primjećuje da nešto nedostaje. I dalje se savjetuju s dragocjenom knjigom koju im je ostavio, ali ne onako tjeskobno očekujući njegov povratak. Narod drži mnoge njegove mudre zapovijedi, istina, ali njega samog malo traže, malo propuštaju. Čuje molitvu u njegovo ime, ali malo tko gleda preko zidova, moleći nebesa za njegov ponovni povratak.
Koliko je njegov povratak učinilo svojim cjeloživotnim psalmom?
„U Jahvu ja se uzdam, duša se moja u njegovu uzda riječ. Duša moja čeka Gospodina više no zoru straža noćna; više no zoru straža noćna.“ (Psalam 130, 5-6)
Posjedujemo njegove zakone, njegovu knjigu, njegovo ime, njegov narod, njegove pjesme, njegove pravilnike, ali ne i njega onako kako je on to namjeravao. Jesmo li to zapazili? Jesu li njegovi dobri darovi postali dovoljni za nas? Čekamo li vi i ja zaista na njegov povratak?
Pazite, On dolazi
Konačni prikaz Crkve koji je zabilježen u Bibliji, pokazuje Crkvu u položaju čežnje. Njezine najbolje nade i očekivanja pronalaze sažetak u jednoj riječi: dođi.
„I Duh i Zaručnica govore: “Dođi!” I tko ovo čuje, neka rekne: “Dođi!” Tko je žedan, neka dođe; tko hoće, neka zahvati vode života zabadava!“ (Otkrivenje 22, 17)
„Svjedok za sve ovo govori: “Da, dolazim ubrzo!” Amen! Dođi, Gospodine Isuse!“ (Otkrivenje 22, 20)
Nakon što duboke čarolije svjetovnosti nestanu, za nas bi bilo bolje da čujemo ovo uzdisanje Duha iznutra, koji vapi za povratkom Krista. Samo ovo je dovršetak neba za Božji narod:
„Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.“ (Otkrivenje 21, 3)
Emanuel, Bog s nama, nije samo njegovo božićno ime. To mora biti njegovo vječno ime, u suprotnome naš raj prebivaše drugdje.
Vječnost bez suza? Besmisleno, ako Kralj slave nije tu kako bi obrisao tugu. Vladati na prijestolju svemira? Dječja igra, ako ne vladamo zajedno s njime. Smrt smrti, ukidanje grijeha, savršenstvo života s anđelima i beskrajne udobnosti? Kavez i zatvor, ako Krist nije s nama. Inzistiranje u dnu svakog nanovo rođenog srca, jedina želja neće biti odbijena: Dođi, Gospodine Isuse!
Dođi brzo
Za našu vjeru nije dovoljna samo spoznaja o Kristovom povratku. U konačnici ona stvara pospanost i nestašluk u našim srcima. Nenamjerno ga otjerujemo u vječno sutra, u daleki Nikada. Više ga ne očekujemo u bliže vrijeme te stoga bacamo sidro i snalazimo se bez njega. “Dođi kraljevstvo tvoje”, ovu molitvu počinjemo moliti iz sjećanja, ali ne iz srca.
Stoga, u posljednjem poglavlju Biblije, Krist nam govori više:
„Gledajte, dolazim uskoro.“ (Otkrivenje 22, 7)
„Gledajte, dolazim uskoro.“ (Otkrivenje 22, 12)
„Gledajte, dolazim uskoro.“ (Otkrivenje 22, 20)
On naglašava ne samo da dolazi, nego da dolazi brzo. Ovaj maleni prilog privlači njegov povratak od neizbježnosti do skorašnjeg, od jednoga dana do bilo kojeg dana.
Krist želi od nas da čekamo s očekivanjem, da ponovno i ponovno provirujemo prema oblacima, s očekivanjem poput malenog djeteta. Brzo nas šalje kako bismo prebivali na vrhu osmatračnice, kako bismo škiljili tražeći njegovu pojavu na obzorju. Isus nije želio da njegov narod drijema u vezi vijesti o njegovu povratku.
„Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. “Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!“ (Marko 13, 35-37) On želi da govorimo o njegovom povratku, da se nadamo u njegov povratak, molimo za njegov povratak. Očekuje od nas da pripremimo naše svjetiljke, naše domove, i omiljeni obrok Gospodara. On se vraća, uskoro.
VIDI OVO: 3 stvari koje trebamo raditi dok čekamo Isusov dolazak
Računanje vremena
Kako da na ispravan način prevedemo ovo otkrivenje dvije tisuće godina kasnije? ”Brzo” pomišlja izrugivač. Dvije tisuće godina riječi su koje se protežu izvan vjerodostojnosti. Kako uopće možemo vjerovati takvom obećanju?
Što je ovo nego kukac koji planinama govori o vremenu? Bog koji se proteže od vječnosti do vječnosti, a ne komarac od nekoliko sekundi, kaže brzo. Libanonska šuma, ne kućna muha, viče: “Dolazim uskoro.” Ujutro ničemo, a poslijepodne umiremo; njegovi korijeni sežu duboko. Njegovo je ime Pradavni.
Ponizni psalmist uči Izrael kako da slave svoga Stvoritelja: „Jer je tisuću godina u očima tvojim k`o jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.“ (Psalam 90, 4) Apostol nam govori da ne trebamo zanemariti iduću činjenicu: „Jedno, ljubljeni, ne smetnite s uma: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.“ (2. Petrova 3, 8) Naraštaji muškaraca došli su i prošli; njegov mjesec ugledao je samo dvije noći: „Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.“ (2. Petrova 3, 9)
Njegovo je čekanje svrhovito. Čeka sve dok se posljednja ovca ne vrati u ovčinjak i nakon toga će se vratiti. No njegov će povratak biti brz i dogodit će se onda kada to mnogi neće očekivati. Kao što je bilo s posljednjim danima Sodome i Gomore ili u posljednje jutro prije potopa, kada bude došao, sve što se bude događalo, planiranje vjenčanja, športska događanja, godišnji odmori, sve će to biti označeno kao beskorisno.
„Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu! “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak”.“ (Otkrivenje 22, 12-13)
Ljudi će požeti ono što su posijali. Pokajte se i vjerujte u Krista.
Zbog ljubavi i rata
Kršćani, naš Gospodin dolazi ubrzo. Ne govori li to o ljubavi vašeg Spasitelja?
Dok Mladenka vapi: „Dođi! Dođi! Dođi!“ Krist ne odgovara sa: „Ne boj se, doći ću kada moj povratak dođe na red.“ Ne kaže da će to dodati na svoj popis obaveza. Krist nas uvjerava u sljedeće: „Gledajte, doći ću u hitnosti, s namjerom i iskreno.“ Brzo on polaže ovo obećanje u naša srca: „Neću potratiti ni trenutka do svoga povratka.“
Jednom kada posljednji primatelj moje grimizne krvi bude opran, kada posljednja ovca uđe u ovčinjak, ja ću biti tamo i dovesti vas do mjesta gdje sam sada. U trenutku koji je kraći od udara munje, bit ću ondje. Neću odugovlačiti. Neću biti spor.
Hoće li vidjeti da ga čekamo, gledajući preko zidova?
Ovaj svijet nije naš konačan dom. Još uvijek nismo u našem elementu. Otvaramo prozor, puštamo naše golubice koja leti tamo-ovamo po ovoj Zemlji i vraća se bez grančice u kljunu. No u trenutku, trublja će zagrmjeti, zid koji stoji između ovoga i idućega će pasti, a Krist će stajati ispred nas, s nama. Gospodin nad gospodarima, Kralj kraljeva, zapanjujući poput Sunca u svoj svojoj snazi. Ovaj sadašnji svijet će proći poput sna. Opazit ćemo, uzvikivati i pokazivati ćemo na sljedeće:
„Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.“ (Izaija 25, 9)
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net
