„Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.“ (Otkrivenje 1, 8)
„Tko je taj Sin Čovječji?“ Od trenutka kada se prvi puta pojavio u svijetu, one očajne noći u prenapučenom gradu, Isus je provocirao ovo pitanje.
Pastiri su se vjerojatno pitali ovo pitanje, kada su u divljenju gledali u omotano djetešce, koje ”leži u jaslicama”, za koje su anđeli rekli da je ”Krist Gospodin”. (Luka 2, 8-10)
Mudraci su se to vjerojatno pitali u čudu kada ih je zvijezda vodila do djeteta, koje je bilo ”rođeni kralj Židova”, koje živi u skromnom seocetu. (Matej 2, 1-12)
Učenici su se to pitali u strahu kada su svjedočili da oluja sluša Isusovu zapovijed. (Luka 8, 22-25)
Židovski vođe su se to pitali u bijesu, nakon što je Isus izjavio da vlast pripada samo Bogu. (Ivan 8, 53)
Narod se isto pitao u zbunjenosti, kada Isus i Njegova učenja nisu odgovarala njihovim mesijanskim očekivanjima. (Ivan 12, 34)
„Tko je taj Sin Čovječji?“ To je postalo veliko povijesno pitanje, povezano s Onime čije je rođenje postalo točka podjele za cjelokupnu povijest.
No na to pitanje postoji odgovor. Kada promatramo na sve Biblijske odgovore na to pitanje, ono koje je najslavnije i najviše zapanjujuće dolazi iz knjige Otkrivenja. Ondje Otac i Sin odgovaraju zajedno, u prvom i posljednjem poglavlju Otkrivenja:
Prvo govori Otac: „Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog – Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.“ (Otkrivenje 1, 8)
Nakon toga odgovara Sin: „Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu! “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!“ (Otkrivenje 22, 12-13)
Zajedno, Gospodin Bog i Gospodin Krist daju izvrstan, jedinstven, dvostruki odgovor:
Poput vječnoga Oca, poput vječnoga Sina, protežući se kroz beskrajna doba, dvojica božanstvenih u Jednome. Alfa i Omega, obojica Prvi i Posljednji, oni koji zauvijek postoje, u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Onaj koji jest
Poput Boga Oca, Bog Sin je također ”Onaj koji jest, Onaj koji je bio i Onaj koji treba doći”. Ovo je za nas neobična kronologija; prvo ide sadašnjost, zatim toga prošlost, pa budućnost. Možda želimo ispraviti ovaj božanski opis: „Onaj koji je bio, Onaj koji jest i Onaj koji će doći.“ No to bi bila pogreška.
Najveća, temeljna stvarnost u postojanju jest da Bog jest. U stvari, najsvetije ime koje je Bog otkrio svom prvo-zavjetnom narodu, najsvetiji opis Njega, jest onaj kojeg je izgovorio Mojsiju: „Ja sam koji jest.“ (Izlazak 3, 14; 33, 19; 34, 6) Zbog toga u božanskoj kronologiji činjenica da Bog jest dolazi prva.
Vrijeme je za nas misterij. Stoga nije iznenađenje da nam je misterij i Božja interakcija s vremenom. No možemo sigurno pretpostaviti da, kada Bog govori o vremenu na način kojeg mi barem djelomično možemo shvatiti, On je milosrdno snishodljiv. Stoga, kada nam govori da je ”bio” i da ”će doći”, to nam govori kako bi pomogao nama, stvorenjima koje je povezano s vremenom, da ”za sve vjekove” On jest Bog. (Psalam 90, 2) To nam govori i kako bi nam pomogao u razumijevanju da je Isus, poput Oca ”isti jučer, danas i zauvijek”. (Hebrejima 13, 8) On uvijek jest.
Pa ipak, otajstvo otajstava, vječna Riječ Očeva ušla je u svijet u prostoru i vremenu, u svijet kojeg je On sam stvorio (Ivan 1,10): „Riječ tijelom postade i nastani se među nama, i vidjesmo njegovu slavu, slava kao Jedinorođenac od Oca, pun milosti i istine.” (Ivan 1,14) Pojavljujući se među nama, Bog Sin je čudesno otkrio tko je On:
- „Ja sam svjetlost svijeta.“ (Ivan 8, 12)
- „Ja sam odozgor.“ (Ivan 8, 23)
- „Nježna sam i ponizna srca.“ (Matej 11, 29)
- „Ja sam u Ocu.“ (Ivan 10, 38)
- „Ja sam uskrsnuće i život.“ (Ivan 11, 25)
- „Ja sam Put, Istina i Život.“ (Ivan 14, 6)
Još divnije i istodobno otkrivanje koje osuđuje, dogodilo se tijekom Isusovog suđenja. Na pitanje: “Jesi li ti Krist, Sin blaženih”? Isusov veličanstveni, smrtonosni odgovor jednostavno je glasio: “Ja jesam”. (Marko 14, 61-62)
Tko je taj Sin Čovječji? Poput vječnoga Oca, poput vječnoga Sina. On je ”Ja jesam”. On je Sin blagoslovljenog Oca. On je Gospodin Krist, koji, poput Gospodina Boga, uvijek jest.
Onaj koji bijaše
To što Sin uvijek jest znači da je Sin uvijek bio. Za neke je to najteži koncept Božjeg postojanja za shvatiti. Težina shvaćanja je potpuno razumljiva. Mi smo stvorena bića koja pokušavaju shvatiti nestvorenog Boga, koji je Trojedini Bog. Bog nam nije u potpunosti razumljiv jer je svet; ništa drugo u postojanju ne dijeli Njegovo nestvoreno postojanje.
Ali Isus podiže našu borbu na potpuno novu razinu, kada se Stvoritelj rađa kako bi postao stvorenje:
„U početku bijaše Riječ, i Riječ, bijaše u Boga, i Bog bijaše Riječ. Ova bijaše u početku u Boga. Sve je po njoj postalo, i bez nje ništa nije postalo, što je postalo. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.“ (Ivan 1, 1-3; 14)
Po milosrđu, slično načinu na koji se Bog otkrio u Starom zavjetu, Isus je postupno otkrivao ovaj aspekt svoje slave. Jedan od prvih koji je vidio Isusovu novu slavu bio je Ivan Krstitelj, Isusov stariji rođak koji je ipak rekao: “Onaj koji dolazi za mnom veći je od mene, jer je bio prije mene.” (Ivan 1,15) Ali kako se približavalo vrijeme Isusovog ispunjavanja otkupiteljske svrhe zbog koje je došao, otkrio je sve više svoje prethodno postojeće, uvijek postojeće prirode, kao što je to učinio u ovoj poznatoj raspravi sa židovskim vođama:
„Abraham, vaš otac, oduševljavao se na pomisao da vidi moj Dan: on ga je vidio i bio je ponesen od radosti. Na što, Židovi, njemu rekoše: ”Ti nemaš čak ni 50 godina, a vidio si Abrahama!” Isus im odgovori: ”Uistinu, uistinu, ja vam to kažem, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.” (Ivan 8, 56-58) Toliko je jedinstven, tako je svet Bog Sin, da Njegova priroda krši konvencije ljudske gramatike. On koristi glagol sadašnjeg vremena u kontekstu prošlog vremena, kako bi priopćio svoju kristološku poantu. Kasnije će apostol Pavao učiniti istu stvar kada je izjavio da je Isus “prije svih stvari.” (Kološanima 1, 17)
Tko je taj Sin Čovječji? Kao vječni Otac, kao vječni Sin. On je Alfa. On je početak. On je Onaj koji je oduvijek bio.
Onaj koji dolazi
To što Isus uvijek jest također ukazuje na to da će Isus uvijek biti; On je Onaj koji će doći. To je otkrio s nepogrešivom i veličanstvenom jasnoćom. Opisujući kraj ovog doba svojim učenicima, rekao je:
„I tada će se pojaviti znak Sina Čovječjega na nebu. I tada će proplakati sva plemena zemlje. I ugledat će Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima nebeskim s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele svoje s trubljom velikom i sabrat će mu izabranike s četiri vjetra, s jednoga kraja neba do drugoga.“ (Matej 24, 30-31) Taj isti dolazak objavio je židovskim vođama tijekom suđenja, nakon što je sebe proglasio “Ja jesam”: “Vidjet ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim”. (Marko 14, 62) Ti su židovski slušatelji točno znali što je Isus mislio. Identificirao se kao “Sin Čovječji”, kao što je prorekao prorok Daniel, kojemu će “služiti svi narodi, nacije i jezici” i koji će od Svemogućeg Boga primiti “vječnu vlast, koja neće proći, kao kraljevstvo vječno.” (Danijel 7, 13–14)
Ali Isus nije samo izrekao upozorenje. Izražavao je svoju veliku čežnju, svrhu svog rođenja, kulminaciju povijesti i nagradu za svoju patnju. Kraljevstvo! Vrijeme kada će, konačno, sam Bog stanovati među ljudima; vrijeme kada će naše čekanje završiti, i Bog će “obrisati svaku suzu s očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge, ni plača, ni boli”; vrijeme kada su “prethodne stvari prošle”; vrijeme kada će Bog učiniti “sve novo”. (Otkrivenje 21, 3–5) Kraljevstvo! “Blagoslovljena nada” svih koji su voljeli “pojavljivanje slave našeg velikog Boga i Spasitelja Isusa Krista”. (Titu 2, 13; 2. Timoteju 4,8) Za ispunjenje ove blagoslovljene nade, naš veliki Bog i Spasitelj, prorečeni Sin Čovječji, obećao je: “Evo, dolazim uskoro”. (Otkrivenje 22,12)
Tko je taj Sin Čovječji?
Kao vječni Otac, kao vječni Sin;
Proteže se u beskrajna vijeka, dva božanski jedno. Alfa i Omega i izvor i kraj; Onaj koji jest, Onaj koji je bio i Onaj koji će doći.
Tako će veliko pitanje povijesti dobiti svoj vrhunac, kada Gospodin Bog pošalje Gospodina Krista, radi završetka povijesti kakvu poznajemo i kako bi započeo svoje vječno Kraljevstvo. Svi mi koji čekamo ovu blagoslovljenu nadu govorimo: “Amen. Dođi, Gospodine Isuse.”
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
