Zapanjuje me to što me moj suprug koji inače jest brižan i suosjećajan ponekad uopće ne razumije. Na stvari koje kod mene uzrokuju veliki emocionalni stres on uopće ne reagira.
Ponekad mi se čini da u vezi nekih problema moram zakolutati očima kako bi privukla njegovu pažnju na stvari koje mene uznemiruju, a za koje on nije shvatio da su mi problematične. Vrlo smo različiti.
Često puta kada se vratim kući nakon dugog i napornog dana čini mi se kao da to moja djeca ni ne primijete. Ustanem prije izlaska sunca i puno prije nego što ostatak moje obitelji bude aktivna.
Radim što radim, a to radim kako bih skrbila za obitelj, no izgleda mi kao da oni to ne shvaćaju. Ne razumiju koliko sam iscrpljena i koliko mi zagrljaj govori da sam prihvaćena. Stoga kada ostanu u sobama bez da me pozdrave, zasmeta mi to.
Oduvijek sam se smatrala blagoslovljenom zbog toga što sam svome suprugu tjelesno privlačna. Govori mi da sam prekrasna i to mi znači jako puno. No budimo iskreni.
U danima kada mi je kosa raščupana, kada mi je trbuh dodatno napuhan, a bore su vidljivije više nego što bih to željela ne osjećam da sam prekrasna, čak niti za njega. Ne pomaže mi da se osjećam prekrasno dovoljno da bih se mogla boriti sa svojim lošim danima.
Često mi izgleda kao da sam iskorištavana ili kao da sam veliki bankomat. Djeca će me pitati da im natočim čašu mlijeka čak i kada moj suprug sjedi pored nas. Ponaša se kao da ih ne čuje.
Žele se igrati s mojim mobitelom, žele da im pripremim objed, žele da ih povedem negdje gdje će im biti zabavno ili da im kupim igračku. Da, priznati ću da uživam čineći te stari za njih i da je to što sam postala majka jedna od najboljih stvari koje sam ikada učinila u svome životu.
No ponekad poželim jednostavno otići i više se nikada ne vratiti. Jeste li se vi ikada tako osjećali? Bi li im nedostajala?
Odrastala sam uvijek žudeći da me se više voli. Moji roditelji su me jako voljeli, no mom malenom srcu to nikada nije bilo dovoljno. Nisam mogla otkriti zašto. Zašto sam čeznula da budem posebna? Zašto sam se osjećala neadekvatnom? Zašto sam trčala za ljubavlju, išla kroz mnoge neuspjele veze i činila lude stvari ne bi li me muškarci zavoljeli? Kada smo dobili djecu osjetila sam kao da je jedan prazan dio unutar mene napokon bio ispunjen, ali to nije riješilo sve.
Još je uvijek bilo dana kada sam se osjećala debelo i depresivno. Ponekad mi se činilo da sam loša majka ili da je moj cijeli život totalni neuspjeh. Činjenica jest da dam se osjećala dobro i u potpunosti voljeno, cijenjeno i da me se razumije samo jedan dio vremena. Osim…
„Ako tko dođe k meni, a ne mrzi na oca i na majku i na ženu i na dijete i na brata i na sestru, da, i na samoga sebe, ne može biti moj učenik“. (Luka 14, 26)
Ovaj stih me oduvijek zaprepaštavao. Nisam mogla razumjeti zašto bi Isus rekao ovakve stvari. Zašto bi zahtijevao da mrzite svoju obitelj i svoj život kako biste Ga mogli slijediti? To mi se nije poklapalo s Kristom punim ljubavi kakvog sam znala. Znala sam da je rekao da trebamo uzeti svoj križ i slijediti Ga i izgleda da je to značilo ostavljanje muža i djece. Ali da ih mrzim?! Tada sam mislila da čovjek treba biti redovnik ili časna sestra kako bi zaista mogao pokazati ljubav prema Gospodinu.
Moj život s mojom obitelji je bio više od onoga što sam mogla zamisliti. To je bilo kao bajka. No i u ovakvom životu i dalje sam se suočavala sa svijetom i on je i dalje imao utjecaj na mene.
Ljudi su me razočaravali, povrijeđivali, izdavali, pogrešno razumjeli. Ljudi mogu biti okrutni. Čak i ljudi koji su moja krv mogu izreći riječi koje režu poput noža.
Zemaljski očevi napuštaju, majke umiru, muževi prestaju voljeti svoje žene i obrnuto. U kasnijim godinama kako sam rasla u odnosu sa Gospodinom shvatila sam da me jako puno ljudi može povrijediti, ali da je moj izbor da oprostim i izbor je na meni da krenem naprijed. Moj je izbor bio ne dopustiti ljudima da me definiraju.
U stvari, nisu me definirale niti uloge koje sam imala u svome životu. Čak niti one koje sam zaista voljela. Bila sam medicinska sestra, no ako bih zabrljala u tom poslu to nije značilo da sam totalni promašaj. Možda nisam imala znanja kao drugi no to nije odredilo što sam i tko sam.
Bila sam spisateljica i to sam jako voljela no ne biste vjerovali koliko sam negativnih komentara i čak prijetnji smrću tijekom godina dobila u poštanski sandučić.
Čitatelji su mi govorili da sam grozna osoba, nikakva supruga, odvratna kršćanka, grozna medicinska sestra, a jedan od čitatelja je htio mene držati odgovornom za samoubojstvo koje je želio počiniti. Godinama sam dopuštala da me ovaj vrtuljak negativnih i pozitivnih stvari određuju i utječu na mene.
Ja sam predana supruga, no moja sposobnost da se uvijek trudim biti što bolja podrška ne određuje to tko sam. Hvala Bogu na tome jer ponekad poželim svoga supruga skratiti za glavu.
Volim svoju djecu, no moji uspjesi i neuspjesi u odgajanju djece ne određuju tko sam ja. Moja sposobnost da ostanem mirna i da uvijek na pravilan način odrađujem stvari ne mijenja to tko sam u ovome životu. Čak ni to koliko me moja djeca vole ili ne vole ne određuje. Hvala Bogu na tome jer će oni jednoga dana biti adolescenti.
Žena sam koja voli. Snažna sam, zdrava i inteligentna. No ove osobnosti su više darovi nego atributi koji me određuju. Jednoga dana moj um će me izdati. Tijelo će zakazati. Zbog toga mi je drago što nismo samo tijelo nego i onaj biser unutra.
Došla sam do zaključka da niti jedna od ovih stvari koje radim u životu, uloge koje imam ili ljude koje volim ne određuju značenje mog života. Stoga ove stvari ostavljam iza sebe. Ostavljam ih i uzimam jedino ono što je zaista važno sada i u vječnost.
Ja sam Božje dijete.
Kao Njegova kći koja je voljena i stvorena na Njegovu sliku, već sam sve ono što bih trebala biti. Ne moram se tvrdoglavo truditi kako bih bila tjelesno privlačnija, bolja medicinska sestra, manje živčana majka ili odanija supruga. Ne moram željeti da sam bolja u društvenim situacijama, da manje razmišljam o svemu, da više pratim modu ili da sam zabavnija. Ja sam onakva kakvu me je Bog stvorio i Krist je u meni. Stoga, ja sam cjelovita. I vi ste.
U onome stihu iz Lukinog Evanđelja kada je Isus rekao da trebamo mrziti svoju obitelj nije od nas tražio da odjednom počnemo prezirati ljude koje volimo. No želi da Njegova braća i sestre mrze načine na koje im svijet govori da su naši odnosi pokazatelji tko smo.
Vas ne određuje vaš supružnik, majka, otac ili bilo tko drugi. Bog je stvorio odnose i pripremio ih je za nas, ali sve dok ne odemo u raj i Novu Zemlju bezgrešni, odnosi neće biti onakvi kakve ih je on zamislio za nas.
Stoga zasad Bog želi da odustanemo od mentalnog sklopa koji govori da nas odnosi s ljudima definiraju jer će nas ljudi iznevjeriti. Oni će nas povrijediti. Oni će čak učiniti to da sami sebe ne volite. No Bog neće tražiti nikada ništa više od vaše ljubavi i odanosti. Za Boga ste uvijek dobri i trebate ostaviti svako razmišljanje koje vam govori drugačije.
Moj suprug mi je ozbiljno rekao: „Hej, miss Amerike, isprobaj ovo“ i dao mi je u ruke novi punjač za mobitel. Nije bio sarkastičan. On zaista misli da sam lijepa poput missice. On je sjajan i moja djeca su najbolja. No shvaćam da njihova ljubav i mišljenja ne određuju ono tko sam ja. Samo Isus to može učiniti.
Žao mi je Hollywoode i Tome Cruise, ali samo me Krist upotpunjuje. Ostajem sa svojim suprugom i djecom, ali napuštam svaku laž đavla koja kaže da moji odnosi s njima (ili s bilo kime drugime) određuje hoću li biti sretna, cjelovita i ispunjena.
Stoga – odlazim! Pitanje je – želite li poći sa mnom?
Autorica: Brie Gowen; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com
