„Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu“.
Neki ljudi mogu sve prespavati. Ja nisam jedan od njih. Ako čujem i najmanji zvuk, probudim se. Ako ptica zapjeva, budan sam. Imam jako lak san.
Lukino evanđelje govori o tome kako su se učenici borili s jakom olujom na Galilejskom moru, a Isus je spavao. Voda je ulazila u čamac koji se neprestano ljuljao. Prestravljeni učenici probudili su Isusa plačući: „Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: »Učitelju, učitelju, propadosmo!« On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha“ (Luka 8,24). Da, uspaničili su se. No ujedno su i molili. Zavapili su Gospodinu.
VIDI OVO: Kako nadvladati napade panike i straha? Ova molitva vam može pomoći!
Kada smo u nevolji, to trebamo učiniti. Vjera i briga ne mogu zajedno postojati. Jedna poništava drugu. Znate li ljude koji se ne slažu? Možda jednu takvu osobu želite pozvati kod sebe, ali oklijevate pozvati drugu. Uvijek dođe do sukoba. Isto je s vjerom i brigom. Ako brinete i paničarite, nema mjesta za vjeru. Briga istjeruje vjeru, a vjera istjeruje brigu.
U Poslanici Filipljanima 4,6-7 piše: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“
VIDI OVO: Ne budite zabrinuti ni za što! 10 razloga zbog kojih tjeskobu trebamo predati Bogu
Jako mi se sviđa prijevod J. B. Philipsa: „Ne brinite ni za što; recite Bogu svaki detalj svojih potreba u iskrenoj i zahvalnoj molitvi, a mir Božji, koji nadilazi svako ljudsko razumijevanje, će neprestano čuvati vaša srca i umove dok počivaju u Isusu Kristu“.
Kaže se da ako koljena počnu drhtati, treba kleknuti na njih. Kada stvari postanu strašne, molite. Zavapite Bogu.
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Ida U.; Izvor: Harvest.org
