Prije deset godina, Becket Cook bio je homoseksualac u Hollywoodu, koji je ostvario velik uspjeh kao scenograf u modnoj industriji.
Radio je sa zvijezdama i supermodelima; od Natalie Portman to Claudie Schiffer, putujući svijetom kako na fotografiranja za časopise kao što su Vogue i Harper’s Bazaar. Išao je na svečanosti dodjele nagrada u domove Paris Hilton i Princea. Provodio je ljeta plivajući u bazenu Drew Barrymore.
Desetljeće kasnije, Cook se maknuo od takvog života i on mu ne nedostaje.
Što se promijenilo za Cooka? Upoznao je Isusa. Jednog značajnog dana u rujnu 2009., kada je pio kavu s prijateljem u Intelligentsiji u losanđeleskom Silver Lake susjedstvu, Cook je počeo razgovarati sa skupinom mladih ljudi, koji su sjedili za obližnjim stolom; ispred njih su bile otvorene Biblije (zapamtite, to je bila 2009.). Oni su dolazili iz crkve pod nazivom ”Stvarnost L.A. (iz crkve gdje član TGC vijeća Jeremy Treat sada služi kao pastor) i pozvali cu Cooka neka posjeti njihovu crkvu.
Cook je prihvatio pozivnicu i posjetio ”Stvarnost L.A.” iduće nedjelje, gdje je čuo evanđelje i svoj život predao Isusu. Nikada nije pogleda unatrag, zamijenivši svoj identitet homoseksualca za identitet u Kristu. Godine poslije, Cook je diplomirao na teološkoj školi Talbot i napisao memoar svog obraćenja: „Promjena privlačnosti: Nevjerojatna priča Homoseksualca o pokajanju“, koja je nedavno objavljena.
VIDI OVO: Biblija o homoseksualnosti: Homoseksualnost u svjetlu Božje riječi
Nedavno sam se upoznao s Cookom u Intelligentsiji; mjestu gdje se i dogodio njegov susret s kršćanima koji su pili kavu i imali otvorene Biblije. Evo izmijenjenog zapisa našeg razgovora.
Vratite me u taj dan, u ovaj kafić prije deset godina. Što se događalo u vašem životu, što je pripremilo tlo da tako kažem, kako biste bili spremni dobiti sjeme evanđelja?
To je bio trenutak u Parizu, šest mjeseci ranije. Bio sam na zabavi i jednostavno sam se osjećao prazan Sve sam učinio u Hollywoodu, upoznao sve, putovao svagdje. Ipak, na toj zabavi sam bio preplavljen prazninom. To je bio jedan od najintenzivnijih ”je li to sve” trenutaka u mom životu. Već sam se borio s pitanjima o značenju života i tražio sam odgovore na različite načine. No znao sam da Bog nikada nije opcija, jer sam bio homoseksualac. To nije dolazilo u obzir. Nisam bio zbunjen u vezi toga što Biblija kaže o homosekualnosti. To sam jasno znao. Još uvijek sam bio u potrazi za značenjem.
Stoga, kada sam ušao u ovaj kafić šest mjeseci kasnije i vidio tu skupinu mladih ljudi s otvorenim Biblijama, počeo sam ih pitati pitanja. Oni su objasnili evanđelje, što vjeruju. Upitao sam ih što njihova crkva vjeruje o homoseksualnosti i oni su objasnili kako vjeruju da je to grijeh. Cijenio sam njihovu iskrenost i to što nisu izbjegavali temu. No razlog zbog kojeg sam bio spreman prihvatiti njihov odgovor je zbog toga što sam imao onaj trenutak u Parizu. Pet godina ranije rekao bih: „Vi ljudi niste normalni. Vi ste u mračnome dobu“. No umjesto toga, razmišljao sam: „Možda sam u krivu. Možda to i jest zapravo grijeh“. Stoga sam bio otvoren za ovo i oni su me pozvali u svoju crkvu.
Kada ste se pojavili u crkvi tu prvu nedjelju u ”Stvarnosti”, na kraju ste postali kršćanin. Što se dogodilo?
Toga dana je Tim Chaddick propovijedao i sve ono što je rekao je u osnovi okrenulo sve ono što sam znao o religiji naglavce. Odrastao sam u katoličkim školama i iskreno sam mislio da se religija zasniva na tome da ste dobra osoba, koja čini dobre stvari. Ne znam jesu li svećenici u školi ijednom objasnili što je evanđelje. Niti jednom. Kada je Tim propovijedao, sve te stvari su bile u suprotnosti s onime što sam mislio da je religija. Bio sam ”wow”. Dojmilo me se i potaknulo me da na završetku službe idem naprijed kako bi se molili za mene. To je za mene bilo šokantno i neočekivano, trenutak putovanja cestom prema Damasku. To je bilo tako snažno, toliko preplavljujuće. Bio sam cijeli u tome.
VIDI OVO: Homoseksualac nakon godinu dana celibata shvatio da je heteroseksualan
Kako je učeništvo izgledalo za vas nakon što ste postali spašeni?
Tim i ja bismo se sastajali na kavi svaki tjedan i premda nisam znao zašto, on me podučavao. To je bilo ključno. Bilo je i drugih iz crkve koji su mi prilazili i izražavali podršku, preporučivali mi knjige, propovjedi i molili za mene. Dobivao bih SMS poruke ”Danas ja molim za tebe”! Odmah sam se pridružio zajednici. Poslušao sam sve propovjedi Tima Kellera, kao i one od Johna Stotta i Dicka Lucasa. To je bio proces u kojem su me ljudi u crkvi podučavali i u kojem me je Bog podučavao kroz druge. U tom vremenu odmah nakon spasenja, bio sam u tromjesečnom razdoblju bez posla, što je bilo neobično. Imao sam to vrijeme kako bih ga proveo s Bogom, kako bih molio i čitao Bibliju. Nisam mogao prestati čitati Bibliju. Svaki puta kada bih poslušao propovjed ili čitao Bibliju završio bih u suzama: „O čovječe, to je istina! Ne mogu vjerovati da konačno poznajem Boga i značenje života“!
Danas je bila rasprava o tome može li netko biti ”homoseksualac-kršćanin”. Postoji li način kako se pomiriti s Isusom i slijediti Ga, ali zadržati homoseksualni identitet?
To dvoje je nespojivo. Za mene je čudno vidjeti ovakve pokušaje. Osobno sam doživio tako čisto izbavljenje od toga i milost Božja je bila ta koja je učinila da vidim što trebam učiniti. Biste li za sebe rekli da ste pohlepan kršćanin? Biste li se nazvali kršćanin-sakupljač poreza? Izgleda čudno indentificirati se s grijehom. To je ”kockasti krug”. Definirati samoga sebe kao ”kršćanina-homoseksualca”, čak i ako ste u celibatu, a ne u aktivnoj homoseksualnoj zajednici, je pogrešno. To je kao da se vraćate na svoj stari grijeh, kao da se oslanjate na ”staroga sebe”, na čudan način. Ne pomaže ako osoba ima takav ”nadimak” preko sebe i ako se tako izjašnjava. Zašto biste se poistovijetili sa svojim ”starim sobom”, ako je on razapet s Kristom? Osobno bježim od takvih izraza što dalje mogu. To nije ono što sam ja. Ako me ljudi pitaju kako se identificiram, kažem im: „Ne identificiram se prema seksualnosti. Ja sam Kristov sljedbenik, koji ima puno borbi, uključujući i privlačnost prema istome spolu“.
LGBT pokret je ima ogroman utjecaj jer za homoseksualnost kaže da se radi o nepromjenjivom identitetu na razini osobnosti. Što vi mislite o stanju kako zapadnjačka kultura danas gleda na homoseksualce?
U posljednih dvadeset godina, nastao je ogroman napor da se to učini svetim. To je prešlo iz grijeha u sakrament. Knjiga ”Stvaranje Gay-Okay” jako dobro pokazuje kako se to dogodilo. Mediji, filmovi, televizija; sve ide prema tome. Dok sam odrastao kao homoseksualni dječak, to nije bilo tako. To je bilo tabu. I dalje su postojale gay-parade, ali su bile manje. Nije svaka trgovina imala na sebi dugu. No sada je to svagdje, dominira, a reći nešto protiv izgleda ludo, ako ne i štetno.
Sve je naopako. Zamisao duge na primjer, je danas za mene toliko čudna; koristiti biblijski element kao ikonu LGBT pokreta. Kada sam bio homoseksualac, osjetio sam sram. Instinktivno sam znao da je to pogrešno. No iako osjećate sram, tijekom godina vaše srce otvrdne na to. Smatram da je pokretačka snaga u svemu tome, kao kod zastave duge i parada ”ponosa”, riječ ponos. Vi uvjerite sami sebe da nema ničeg pogrešnog u vezi toga, da se ničega ne trebate sramiti. To si morate neprestano govoriti i dopustiti da vam kultura to govori. Iz razloga što je to sramotno, pretjerano naglašavanje ”ispravnosti” toga pomaže ljudima da bolje prihvate svoj ”identitet”.
VIDI OVO: Gdje u Bibliji piše da je homoseksualnost grijeh?
Kako vam je gledati primjere ”re-obraćenja”, priče kršćana koji su odrasli u vjeri, ali su je napustili zbog LGBT problema? U svojoj knjizi to uspoređujete s primjerom kada je Ezav prodao svoje pravo prvorodstva za tanjur leće.
Vidim da se to neprestano događa, pogotovo kod djece koja su odrasla u kršćanskim obiteljima i krenula na kršćanske fakultete. To možete vidjeti izdaleka; to je uobičajeno i kultura je toliko moćna. Uvijek mislim: „Gledaj, ako ćeš biti na društvenim medijima ili Netflixu sat vremena, onda trebaš čitati Bibliju sat vremena, jer si upravo čuo laži i sada trebaš istinu“. Stoga da, to je jako tužno. Naši životi su izmaglica. Ovdje smo na trenutak. Kako želite da vaš život izgleda na kraju, kada ste u smrtnoj postelji? Želite li da bude: „Oh, moram zadovoljiti sve te potrebe i dobiti stvari koje ja želim“ ili želite da vam se kaže: „Dobar posao vjerni slugo. Proveo si svoj život u misiji za Božje kraljevstvo“? Često razmišljam o Pavlu, koji je bio samac i nije kukao zbog toga. On se brinuo za nastanak crkava i širenje evanđelja. Pretrpio je brodolome, bio je premlaćivan, utamničen, ali nije mario; samo je želio proširiti evanđelje.
U vezi ljudi koji odustaju, prvo i najprije se molim za one koje poznajem. To je za mene jako tužno, jer doslovno predajte svoje prvorodstvo za jedan obrok. Razumijete li što se događa?
Izgleda da mnogi kršćani, koji se maknu od držanja tradicionalnih, biblijskih pogleda na seksualnost i prijeđu na prihvaćanje LGBT-a, budu potaknuti na to zbog toga što netko blizak njima, roditelj, brat ili sestra ili blizak prijatelj, izađe van. Kako bi kršćani trebali reagirati na to kada ljudi bliski njemu izađu van?
Vidio sam kako se ovo događa nekoliko mojih prijatelja i razumijem motivaciju iza fenomena. No Riječ Božja se ne mijenja ovisno o našim osjećajima. U pogledu reagiranja kada netko blizak nama objavi da je homoseksualac ili lezbijka, važno je bezuvjetno ih voljeti, bez kompromitiranja naših vlastitih uvjerenja. Kao kršćani, mi smo u izbjeglištvu. Isto kako su se Šadrak i njegovi prijatelj odbili pokloniti zlatnome kipu u Babilonu (Daniel 3), unatoč tomu što su njihove okolnosti bile pogibeljne i mi se trebamo oduprijeti iskušenju da se poklonimo kulturi u kojoj živimo, bez obzira na cijenu. Ne kažem da je ovo jednostavno. Neki koji izađu će biti jako uvrijeđeni zbog toga što vi nastavljate držati svoje tradicionalne, biblijske poglede. Taj problem je toliko duboko povezan s identitetom, da može izgledati kao da vi odbacujete njih. Sam sam se tako osjećao kad god bih se sjetio svoje obitelji, koja iako me je voljela je vjerovala da je homoseksualnost grijeh. Iako to nije bila njihova namjera, osjećao sam se odbačenim od njih. Stoga vjerujem da je ključ voljeti bezuvjetno svoje prijatelje i moliti za njih. To je ono što je moja snaha učinila za mene. Ona je bila evanđeoski kršćanin i znala je da znam koja su njezina stajališta vezana uz seksualnost (ona je držala ortodoksan pogled). No nikada nisam osjetio nimalo osude s nje tijekom godina. Jednostavno me je voljela i molila za mene. Dvadeset dugih godina. Upalilo je!
Nova kalifornijska rezolucija (ACR 99) posljednji je progresivan pokušaj u našoj državi da se stavi na snagu univerzalno prihvaćanje LGBTQ seksualnosti i da se osudi bilo kakav prijedlog vezan uz to da je to nešto što bi osoba mogla promijeniti u vezi sebe. Knjige kao što je vaša bi jednoga dana mogle biti zabranjene, s obzirom na to da ona kaže da je homoseksualnost grijeh i nešto što treba ostaviti okretanjem za Kristom. Vaša knjiga govori o namjeri promjene u samome naslovu. Kako promjena izgleda za homoseksualnu osobu, koja je postala kršćanin?
Kada postanemo obnovljeni, ono što nas privlači se promijeni. Ne samo u područjima seksualnosti, već i svagdje drugdje: naš stav prema novcu, uspjehu, odnosima. U pogledu takozvanih ”terapija preobraženja”, ne smatram da je to nešto što bismo trebali siliti. Još uvijek se borim s privlačnošću prema istome spolu (iako je uvelike smanjena i ne dominira mojim misaonim životom kao što jest prije nego što me Bog spasio). No Bog može učiniti sve. On je stvorio svemir, stoga on može i promijeniti ono što nas privlači. Ponekad molim da Bog u meni iscijeli seksualnu slomljenost, pogotovo iz razloga što me je kao dijete zlostavljao prijateljev otac (za što smatram da je uvelike utjecalo na moj seksualni razvoj nego što sam običavao priznavati). Tko zna, Bog jednoga dana možda promijeni moje želje. Vidjet ćemo. Ali zasad sam sretan s time što sam samac i u celibatu, ako treba ostatak svoga života. Sretan sam zbog toga što poričem samoga sebe, što uzimam svoj križ i slijedim Isusa.
VIDI OVO: 7 biblijskih citata koji potvrđuju da je homoseksualnost grijeh
Što vas je najviše koštalo nakon što ste odlučili slijediti Isusa? Što je bio najveći dobitak?
Bog je toga dana kada me je spasio imao puno milosti za mene. Odustajanje od homoseksualnog života zapravo nije bilo toliko teško; to je bilo zapravo vrlo lagano. Samo sam trebao upoznati Isusa i odnos s Njime je bio toliko preplavljujući, prekrasan i sveobuhvaćajući. Ono što je bilo čudno je bilo to da mi je laknulo kada više nisam morao biti u vezama. Kada ste u takvom životu, neprestano imate pritisak oko toga da trebate biti u vezi. Moji prijatelji bi me uvijek pokušali spojiti s nekime. Ako niste u vezi, ljudi misle da s vama nešto nije u redu. Stoga mi je jako laknulo jer više nisam morao biti u vezama. Kao što kažem u svojoj knjizi, svi moji bivši dečki su me varali, što je uobičajeno, to je kao pravilo za ovaj svijet. No u odnosu s Kristom se osjećam sigurno. Ne trebam se pretvarati. S mojim dečkima je uvijek bila gluma. Oni su bili umjetnici. Jedan je bio iz benda koji je bio super uspješan. Jedan je bio veliki pisac iz New Yorka. Uvijek je bilo to nešto, ako ne postižeš dovoljno ili ako nisi na određenoj razini, ti si ”vani”. Isto tako, neprestano si morao biti u kondiciji. Nisi mogao, a da ne budeš u formi dvije sekunde; inače bi te izbacili iz kluba ili bi se morao preseliti u Palm Springs.
Biti u odnosu s Kristom je takvo olakšanje. Ne djeluje skupo, jer sam toliko ispunjen radošću. No koštalo me je nekih prijatelja, nekih zaista dubokih, cjeloživotnih odnosa. Većina mojih prijatelja me je djelomično podupirala, ali ne i moji najbliži prijatelji. To je bilo bolno, ali tada sam bio toliko u euforiji da nisam mario. Nakon što je knjiga objavljena, neka od prijateljstava koja su bila ”napola živa” su nestala zauvijek. Moji najbliskiji prijatelji su me odbacili.
Dobitak je kao što kaže Pavao: „Jer sve držim za štetu prema prevažnoj spoznaji Isusa Krista, Gospodina svojega, zbog kojega sve izgubih i smatram za blato, da Krista stečem“. (Filipljanima 3, 8)
Malcolm Muggeridge ima poznati citat o tome kako je sva slava, novac i uspjeh svijeta ništa, manje od ničega u usporedbi s poznavanjem Krista. Dobitak je ovaj odnos s Bogom kroz Krista. Vječni život. To je neprolazna radost, ne samo zbog poznavanja Krista, već i zbog poznavanja značenja života; odakle sam došao, što činim, gdje idem. To mi daje takav mir.
Autori: Becket Cook i Brett McCracken; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje Thegospelcoaliton.org koje vrijedi isključivo za portal Novizivot.net
