Obraćenje je prvi korak u potpunom iskustvu otkupljenja kroz koje nas Bog vodi. Kada ljudi kažu da su nanovo rođeni, često misle da je njihovo nanovorođenje isto što i novi život.
Uostalom, Novi zavjet kaže da je osoba koja je u Kristu novo stvorenje: „Zato, ako je tko u Kristu, novi je stvor; staro prođe, gle, nasta novo sve“ (2 Kor 5,17). Činjenica da je netko nova osoba, novo stvorenje, znači da ima novi život, ali taj novi život nije isto što i nanovorođenje. Umjesto toga, njegov novi život je posljedica nanovorođenja, isto kao što je svaki dan njegovog života posljedica njegovog fizičkog rođenja.
Svatko od nas ima rođendan svake godine, ali ne rađamo se svake godine. Rođenje se dogodi jednom, a ukazuje na početak nečijeg postojanja kao osobe u ovom svijetu. Dakle, trebamo napraviti razliku između početka i života koji teče od tog početka, kako u pogledu prirodnog (fizičkog) rođenja tako i u pogledu nadnaravnog (duhovnog) rođenja, što je ono što opisujemo pod pojmom obraćenja.
Kada sam postao kršćanin, otkrio sam jaku povezanost s 2. Korinćanima 5,17. Bio sam jedan od onih ljudi koji su imali vrlo naglo i dramatično obraćenje. Tijekom prva dva mjeseca mog kršćanskog iskustva bio sam na emocionalnom putu obrata glede mog duhovnog života. Od duhovne ekstaze do duboke duhovne depresije. Bilo je to vrlo slično mojem iskustvu s golf igrom. Ne znam koliko sam tisuća puta rekao svojoj ženi: „Otkrio sam. Saznao sam tajnu. Nikada više neću imati loš pogodak u golfu. Nikada više neću imati loš udarac.“ To je trajalo otprilike dva dana, a onda sam opet bio na početku, jer uspjeh u golfu odlazi jednako brzo kao što dolazi. To je bio način mog kršćanskog iskustva u prva dva mjeseca. Odlazio sam u duhovne visine pa sve do dubokog osjećaja Božje odsutnosti, kada bih ponovno zapao u stare grešne obrasce.
To se nastavljalo dok nisam potražio pomoć od vjernika koji mi je dao ovaj mudar savjet: „Zapamti da je tvoje nanovorođenje tek početak. Novi zavjet kaže da iako možete biti odrasli u svakom drugom pogledu (zreli, iskusni, formalno obrazovani), ako vam je kršćansko iskustvo nešto novo, onda ste duhovno govoreći još uvijek dijete. U djetinjstvu.“
Uzmite u obzir emocionalne obrasce po kojima se djeca ponašaju. Jeste li ikada primijetili koliko su prevrtljivi? Dijete može snažno plakati, ali ako mu odvratite pažnju na nešto drugo, odjednom će se smijati. No, deset sekundi kasnije možda će ponovno plakati. Dječje emocije su takve dok ne dođu do točke kada usponi i padovi nisu toliko ekstremni. Isto tako, u duhovnom rastu skloni smo slijediti trend u kojem naši usponi i padovi s vremenom postaju sve manje intenzivni. Kako rastemo u zrelosti, prihvaćamo dosljednije obrasce duhovnog ponašanja.
No, nanovorođenje je samo početna točka ovog procesa koji se nastavlja dok ne budemo proslavljeni u nebu. Borba se nastavlja od dana nanovorođenja sve do dana kada ćemo u nebu doseći puninu zrelosti u Kristu.
Smeta me kada čujem kako dobronamjerni propovjednici u pokušaju da uvjere ljude u bogatstvo kršćanske vjere kažu: „Dođi k Isusu i nestat će svi tvoji problemi.“ To jednostavno nije istina. Moj život nije bio toliko kompliciran dok nisam postao kršćanin, jer sam tek tada svakodnevno morao ići u rat između onoga što je od tijela i onoga što je od Duha.
Sukob se nastavlja, jer je kapacitet za zlo koje prebiva u srcu obraćene osobe gotovo bez ograničenja. Ne treba nas previše šokirati kada vidimo da kršćanski vođe padnu u ozbiljan grijeh. Imamo snagu novoga života, ali to ne briše automatski naše sklonosti koje smo imali prije obraćenja (vidi Gal 5,16-26; Rim 6–7). Obraćenje je tek početak. No, nije samo tek početak – ono jest početak. Obraćenje je najznačajniji početak kojeg ćete ikada imati.
Autor: R. C. Sproul; Izvor: Biblija i znanost/ligonier.org
