Obitelj je mislila da se njihova kćer neće probuditi iz kome jer joj je s 11 godina mozak počeo odumirati, no ono što je uslijedilo 4 godine kasnije je pravo čudo.
Victoria Arlen proživjela je više prepreka i boli nego što to itko može zamisliti. Od 2006. do 2010. Arlen se borila sa kombinacijom dvaju rijetkih bolesti. Prva je bolest uzrokovala upalu kralježnice, a druga je uzrokovala oticanje mozga zbog kojeg je bila u vegetativnom stanju.
Kroz svoje 23 godine provedene na zemlji, 4 je provela nepomična i nijema, od kojih je 2 godine bila potpuno svjesna svega, ali nije mogla komunicirati. Drugim riječima, proživjela je noćnu moru.
Arlen se rodila kao treće dijete uz dva brata blizanca i bila je vrlo živahna. Voljela je ples, plivanje i igrala je hokej sve do jedanaeste godine. Kada su problemi počeli, roditelji su mislili da se radi o simptomima gripe dok nisu saznali da se radi o bolesti koja joj je promijenila život i bacila ju u tamu. S 11 godina dobila je upalu pluća a dva tjedna kasnije ostaje paralizirana od struka nadolje. To je kasnije dovelo do kome. U to vrijeme liječnici joj nisu mogli postaviti dijagnozu, a Arlen je promatrala kako joj se tijelo gasi dok nije izgubila i kognitivne funkcije.
Smrt je bila prelagan izlaz
„Bila sam jako uplašena. Znala sam da ako se prestanem boriti da će bol i patnja prestati, ali smrt bi bila prelagan izlaz“, rekla je za časopis People. S ovakvim stavom uspjela se izboriti i brzo su nadošle i promjene. „Stalno sam se podsjećala na dobre stvari u životu te da sam i dalje živa“, rekla je. Iako oni nisu znali da ih Arlen čuje, jako je pomoglo što je 2009. napokon uspjela ostvariti kontakt očima sa svojom majkom. Pokret očima pretvorio se u pokrete rukom, što je dovelo do toga da joj je cijelo tijelo profunkcioniralo. Jedini je nedostatak bio što su joj liječnici rekli da će ostatak života provesti u invalidskim kolicima – no ni to ju nije spriječilo da nastavi borbu.
Godine 2012. Arlen je ušla u američki paraolimpijski plivački tim i natjecala se na Igrama u Londonu gdje je osvojila tri srebrne i jednu zlatnu medalju za slobodno plivanje na 100 metara. Postavila je svjetski rekord, što ju je usmjerilo na još veći put. Bila je odlučna da će ponovno prohodati i putovala je diljem zemlje kako bi pronašla pomoć. „Nadu koja mi je bila potrebna pronašla sam na Project Walk, centru za oporavak od paralize u San Diegu. Kroz metodu Dardzinski, terapiji koja se temelji na aktivnostima, centar je pomogao mnogim paraliziranim ljudima da povrate svoje funkcije, pa čak i da prohodaju“, rekla je za ESPN. Godine 2015. njezina je obitelj otvorila Project Walk Boston kako bi mogla ostati kući i pomagati ogromnom broju ljudi koji se bore s invalidnošću.
Trećeg ožujka 2016. godine Arlen je prvi put prohodala. Taj je trenutak bio prekretnica ne samo za njezin život, nego i za mnoge koji su pratili njezino putovanje zato što se pokazala nada za oporavkom. „To je daleko od toga da je svaki dan sjajan. Hodanje je i dalje veliki izazov i još uvijek imam velike poteškoće. Nosim proteze na nozi, svakog dana po 2-3 sata treniram po programu, a kada osjećam još veću paralizu u nogama sa strane me čekaju kolica i štake. Ali moja je borba puno manje očita“, napisala je za ESPN.
Arlen je danas inspiracija mnogim ljudima diljem svijeta zato što se svakoga dana suočava s novim izazovima. Njezino nasmijano lice lako je prepoznatljivo jer je vodila televizijske emisije i sudjelovala na talent showu Dancing With The Stars gdje je završila u polufinalu plesnog natjecanja. Ona si stalno postavlja i fizičke i mentalne izazove i pomiče svoje granice.
Njezina nova knjiga koje će izaći u kolovozu 2018. pod naslovom Zaključana u vlastitom tijelu: Volja za preživljavanjem i odlučnost za životom (eng. Locked In: The Will to Survive and the Resolve to Live) čitateljima će dati priliku da se bolje upoznaju s njezinim načinom razmišljanja i poteškoćama kroz koje je prošla kako bi povratila svoju snagu.
Njezin odlučan karakter svima nama služi kao primjer toga kako zahvalnost i pozitivan stav čovjeka mogu daleko dovesti, bez obzira na teškoću situacije. „Uspon je možda težak i pun izazova ali pogled je itekako vrijedan. U toj boli leži svrha, samo što ju ponekad ne vidimo“, rekla je za ESPN.
