Što je to post? Kad treba postiti? Kako treba postiti? Koji je smisao posta? Što sve trebamo znati o postu? Sve su to pitanja koja će možda nekoga zanimati, a o kojima se govori u crkvama.
Biblija ili Sveto pismo, i Stari i Novi zavjet, govore o postu. Ako bismo definirali post, mogli bismo reći da je to dobrovoljno odricanje od hrane i pića jedan ili više dana, od jednog sunčeva zalaska do drugoga. Postu pripada važno mjesto u bogoštovnim obredima, kad želimo biti bliže Bogu zbog trpljenja, žalosti, očišćenja i jačanja svog duhovnog bića. U islamu, na primjer, post je vrlo važan, traje više dana i služi kao srestvo za priznanje Božje transcendentnosti.
Molitva, koja se upućuje Bogu svakodnevno kao potreba naše duše za Božjom blizinom, ne mora biti vezana s postom, ali post je uvijek popraćen s molitvom i služi kao izraz poniznosti pred Bogom. Čovjek se obraća Bogu u poniznosti i ovisnosti o Njegovoj pomoći i utjehi, kada stoji pred nekim teškim zadatkom s neizvjesnim ishodom, kad želi izmoliti oprost za neki prijestup, za zdravlje bolesne osobe, za utjehu u žalosti i slično.
Dakle, postiti možemo iz više razloga, ali je uvijek najvažnije da se čovjek učvrsti u vjeri i poniznosti pred Bogom, da bi prihvatio Božje djelovanje u svom životu i da ono za što moli, bez obzira na ishod, prihvati kao Božji odgovor. U Bibliji nalazimo da je Mojsije postio četrdeset dana. U Knjizi Izlaska 34,28 čitamo: “Mojsije ostade ondje s Jahvom četrdeset dana i četrdeset noći. Niti je kruha jeo niti je vode pio. Tada je na Bog ploče ispisao riječi Saveza — Deset zapovijedi.” Veliki prorok Ilija također je bio bez hrane i vode četrdeset dana i noći. U 1. Kraljevima 19,8 čitamo: “Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.” Gospod Isus je također postio. U Evanđelju po Mateju 4,1.2 čitamo: “Tada Duh odvede Isusa u pustinju da ga napastuje đavao. Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i na kraju ogladnje…” Svi su oni postili kako bi bili spremni na poslanje koje je bilo pred njima. Iz Nehemijine knjige 1,4 vidimo što je učinio Nehemija kad je vidio u kakvoj se nevolji nalazi njegov narod koji je nakon sužanjstva ostao u zemlji: “Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim.”
Za Gospodina Isusa čitamo u Luki 6,12.13: “U to vrijeme ode Isus na goru, da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga. Kad osvanu dan, dozva svoje učenike te od njih izabra Dvanaestoricu, koje prozva apostolima…” Pred Gospodom je bio veliki izazov koga sve izabrati za svoje učenike koji će ga slijediti. To je primjer i nama danas da prije važnih odluka dođemo u molitvi pred Boga da nam dade rješenje, jer On sigurno zna najbolje i ne griješi.
Nakon Isusovog uzašašća na nebo, Njegovi učenici su bili ustrajni u molitvi. Čitamo to u Djelima 1,14: “Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom.”
Bog se ne mjenja, On je isti danas kao što je bio i onda, On je isti jučer, danas i dovijeka će biti isti. U čemu je onda problem ako naše molitve danas Bog ne uslišava? Biblijski kršćani su plakali pred Bogom u molitvi i molitve su im bile uslišane, tako će Bog odgovoriti i na naše molitve u suzama i postu. Naveli smo da je Nehemija “sjeo i plakao, tugovao više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim”. Nehemija je bio veliki namjesnik, kraljev peharnik vođa i upravitelj, i unatoč visokom položaju, radio je s ostalim narodom na obnovi Jeruzalemskog zida. Nije se držao svog visokog položaja, nego se ponizio kao sluga i služio s narodom. To je zapravo ono što je i Gospod Isus učio: “Jer svaki koji se uzvisi bit će ponižen, a koji se ponizi, bit će uzvišen.” (Luka 14,11) U psalmu 51. psalmist David u svojoj molitvi vapi Bogu priznajući mu svoje grijehe i moli oproštenje, pa tako u 19. retku piše: “Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.” Preporučio bih vam da pročitate cijeli ovaj psalam u kome je kralj David izlijevao svoju dušu pred Bogom u poniznosti i suzama, moleći oproštenje grijeha.
U Knjizi proroka Jeremije 29,12.13 čitamo: “Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se, i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.” Razne su potrebe za koje trebamo moliti Boga da nam se smiluje i pomogne. Jedna od tih potreba je da nas Bog sačuva kad idemo na put i da se sretno vratimo. Oduvjek su duga i daleka putovanja bila opasna, stoga su se pobožni ljudi utjecali Bogu u molitvi da ih štiti na putu. Iako danas postoje moderna i brza sredstva za prijevoz i putovanja, ipak nema potpune sigurnosti da ćemo stići na cilj i vratiti se.
Navest ćemo još jedan primjer molitve za sretno putovanje, koje je bilo dugo, teško i opasno. Nalazimo ga u Starom zavjetu, u Ezrinoj knjizi. Književnik Ezra dobio je dopuštenje da se s narodom vrati iz sužanjstva iz Babilona u svoju zemlju Palestinu. Put je bio dug i neizvjestan, ali je Ezra vjerovao u Onoga koji ih je mogao sigurno dovesti. U 8. poglavlju od 21. do 23. retka čitamo: “Ja sam ondje, kraj rijeke Ahave, proglasio post: da bismo se ponizili pred Bogom svojim i od njega izmolili sretan put sebi, svojoj djeci i svemu blagu svojem. Jer bih se stidio moliti od kralja vojske i konjanika da nas štite putem od neprijatelja; izjavili smo, naprotiv, kralju: ‘Ruka je Boga našega ispružena da blagoslovi sve one koji ga traže; njegova snaga i gnjev njegov nad onima su koji ga ostavljaju.’ I tako smo postili i molili Boga svoga, na ovu nakanu, i on nas usliša.”
Da bi Bog učinio svoj dio, čovjek mora učiniti svoj dio. Osnova je posta da se odricanjem prirodnog prizove natprirodno.
Crkva je nastavila tradiciju obdržavanja posta, naglašavajući važnost i duhovnu korist. Djela apostolska spominju bogoštovna svetkovanja s postom i molitvom: “U svim su im crkvama postavljali starješine nakon molitve i posta te ih povjerili Gospodinu u koga bijahu vjerovali.”
Iz navedenog vidimo što Biblija govori o postu. O postu u naše vrijeme svaka denominacija ima svoje propise. Neke denominacije imaju propise o kompletnoj prehrani koju propisuju svojim članovima. Neke pak denominacije propisuju post srijedom i petkom te za prigodne blagdane. Različita su i mišljenja kako treba postiti, počevši od onih da se treba odricati jela i pića za vrijeme posta, onih koji preporučuju post na kruhu i vodi, pa do onih koji preporučuju da se jede jednom dnevno, i na kraju onih koji misle da se za vrijeme posta treba uzdržavati od mesa i masne hrane.
Mislim da je najbolje držati se uputa zapisanih u Bibliji, kako bismo postom postigli cilj i svrhu kojem težimo. Cilj posta nije da se zadovolji forma ili tradicija, nego da pripremimo tijelo i dušu, da budemo bliže Bogu. Za vrijeme posta i molitve ne samo da se uzdržavamo od jela i pića, nego i od mržnje, psovke, loših misli, izbacujemo iz sebe sve ono što nije Bogu po volji, za to vrijeme posebno činimo i dobra djela, kako bi naš post i molitva bili po volji našem nebeskom Ocu i kako bi uslišio ono što Ga molimo. Gospod Isus nam je ostavio pouku kako da se ponašamo tijekom posta. Čitamo u Mateju 6,16-18: “Kad postite, ne budite mrki poput licemjera, koji izobliče lice da ih zapaze ljudi kako poste. Zaista, kažem vam, već su primili svoju plaću. A ti kad postiš, namaži glavu i umij lice da te ne vide ljudi gdje postiš, nego Otac tvoj, koji je u tajnosti. I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratit će ti.”
Na kraju navodimo još tekst zapisan u Knjizi proroka Izaije 58,6-9, o postu koji je Bogu po volji: “Ovo je post koji mi je po volji, riječ je Jahve Gospoda: Kidati okove nepravedne, razvezivat spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenut onog kog vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. Vikneš li, Jahve će ti odgovorit, kad zavapiš, reći će: ‘Evo me.'”
