Franco di Marea bio je ratni dopisnik i poznati talijanski novinar, kasnije voditelj i direktor talijanske televizije. Imao je veliku sposobnost pričanja priča i bio je jedan od najomiljenijih voditelja talijanske televizije.
Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća za vrijeme rata poslan je u Bosnu i Hercegovinu i tamo je, stjecajem okolnosti, upoznao djevojčicu Stellu, koja je u ratu imala nešto više od 10 mjeseci, a čiji su roditelji ubijeni.
Želio ju je spasiti od užasa koji se u tom trenutku događao u njezinoj zemlji, pa je u tome uspio uz pomoć Crvenog križa, ali i uz podršku supruge Aleksandre.
“U tom sam trenutku imao 35 godina i Stella me spasila. Naša mi je ljubav otvorila nova vrata i pomogla mi da prebrodim svaku poteškoću. Stela me je natjerala da upoznam vjeru i kažem da Bog postoji.
Svi su me pitali zašto sam to učinio. Nisam ja izabrao nju, ona je izabrala mene. Imala je smeđu kosu u moru svijetle djece, jedina mi se nasmiješila i zagrlila me, što me uzrujalo”, rekao je jednom prilikom, piše Il mattino, koji se nakon obavljenog posla vratio u Rim, ali ponovno otišao u Bosnu, boreći se s birokracijom i riskirajući život da s djevojčicom pređe granicu.
Ci sono persone che morendo chiudono dietro di loro un mondo intero.
Erri DeLuca
"Andai in un orfanotrofio perché era stato colpito da una granata. Fu una fortuna che solo in due rimasero feriti. Tra tanti bambini biondi ne notai una con i capelli scuri, era l'unica che… pic.twitter.com/aCp5InL9tQ— pier luigi pinna (@pierpi13) May 21, 2024
Upoznao ju je u sirotištu, o čemu je kasnije pisao u knjizi. Svoje bilješke i dnevnik koji je vodio tijekom boravka u Sarajevu pretočio je u knjigu “Non domanda perche” objavljenu povodom 30. obljetnice rata u BiH.
Franco di Marea preminuo je nakon teške borbe s tumorom, u krugu najuže obitelji, uključujući i Stelu, u Rimu.
