Tako su se satovi ovog vikenda u Europi vratili jedan sat unazad. Zabave za Noć vještica počele su se širiti kroz nadolazeći tjedan.
Na samu Noć vještica, ovog utorka, posljednjeg dana listopada, protestanti obilježavaju dramatični početak reformacije Martina Luthera. Sljedećeg dana vjernici katolici zapalit će svijeće i moliti se za pokojne na blagdan Svih svetih.
Vjerovali ili ne, svi ovi događaji ovog tjedna imaju zajedničku poveznicu. Zapravo, mogli bismo čak reći da je Noć vještica pokrenula Reformaciju!
Prije jedne generacije, Noć vještica bila je američka proslava, a ne europska. Globalizacija je to promijenila. Diljem Europe ovaj tjedan poduzeća željno zarađuju na mogućnostima zarade likova duhova, kostura i smrti. Ljubitelji zabave vide priliku za ludo dotjerivanje, tulumarenje i ‘bezazleno’ koketiranje sa jezivim podzemljem.
Rijetki će znati ili mariti za pogansko-kršćansko podrijetlo blagdana. Niti da ukazuje na nešto što se sekularisti teško trude ignorirati: da je europsku kulturu temeljno oblikovalo kršćanstvo, na bolje ili na gore.
Jer naziv Halloween dolazi od Večeri svih svetih u tradicionalnom crkvenom kalendaru, uoči blagdana Svih svetih: kada se časti svece i mučenike, poznate i neznane kroz kršćansku povijest. Bio je to dan za odlazak u crkvu i odmor, sveti dan (od čega dobivamo ‘blagdan’).
Prvobitno slavljen u svibnju, ovaj je dan prebačen na 1. studenoga, vjerojatno kako bi apsorbirao poganski keltski festival Samhain (gaelski za ‘studeni’ ili ‘kraj ljeta’), s početkom ‘tamnije polovice’ godine. Uoči Samhaina, granica između ovog i Onostranog svijeta se istanjila, pozivajući na kontakt sa svijetom duhova. Kako počinje ova ‘tamnija polovica’ godine, ovaj vikend vraćamo satove unatrag.
Nakon blagdana Svih svetih ili Dana svetih dolazi Dušni dan, 2. studenoga. Tada se prinose molitve za nedavno preminule koji su još uvijek u čistilištu, prema katoličkom nauku—gdje se mrtvi okajavaju za manje grijehe prije dostizanja neba.
Kolačići za dušu
Prevara ili poslastica možda potječe iz običaja da se djeca ‘časte’ na Dušni dan. Djeca bi išla od vrata do vrata skupljajući ‘soul-cakes’ (dušne kolačiće), male okrugle začinjene kolače označene križem koji predstavljaju mrtve za koje su djeca obećavala moliti tijekom studenog. Ova praksa još uvijek postoji u nekim dijelovima Engleske i Portugala, na primjer.
Maske i kostimi označavali su mrtve koje su tražile osvetu prije odlaska na sljedeći svijet. Jack-o-lanterns, izrezbarene bundeve, sa svijećama unutra predstavljale su duše u čistilištu. Djeca bi ponekad na grobljima palila svijeće u ljudskim lubanjama.
Postojao je još jedan način skraćivanja agonije preminulih duša u čistilištu: oprost (papinsko odobrenje oproštenja vremenite kazne u čistilištu koja još uvijek pripada za grijehe nakon odrješenja). Što je također bio dobar način da se prikupi novac za izgradnju crkve Svetog Petra u Rimu.
I evo poveznice s Danom reformacije.
Jer nakon što je pročitao Pavlovo pismo Rimljanima, Martin Luther se uvjerio da je kupnja i prodaja oprosta čista glupost. Tako je sastavio svoj popis teza, od kojih su većina bili razlozi zašto su oprosti prijevara. Teza 27, na primjer, glasi: Oni propovijedaju samo ljudske doktrine koje kažu da čim novac zvecka u škrabici, duša izleti iz čistilišta.
Uoči Svih svetih, ili Noći vještica, kada se očekivao živahan posao s oprostima, korpulentni ih je redovnik prikovao za gradsku oglasnu ploču, vrata crkve dvorca Wittenberg. Barem tako kaže priča i film Josepha Fiennesa o Lutheru. Sam Luther nikada nije pisao o tom događaju. Ali, dođavola, to je grafička slika. Povjesničari znaju biti gnjide. U svakom slučaju, znamo da je objavio svojih poznatih 95 teza na Noć vještica, također poznat kao Dan reformatora.
To je bio čin koji je doveo do podjele Zapadne Europe otprilike na protestantski sjever i katolički jug. Protestanti su posvuda odbacili nauk o čistilištu kao nebiblijski, a s njime i sve aktivnosti za Noć vještica.
Crvenoruk
Tako nakon što je Engleska postala protestantska, Noć vještica se tamo nije slavila. Ali Englezi su našli razlog za zabavu uz vatre i vatromet. Dana 5. studenog 1605., katolička zavjera da se parlament digne u zrak, a s njim i plemstvo i plemstvo, je osujećena.
Nesretni stručnjak za barut, Guy Fawkes, uhvaćen je na djelu u trezoru s 36 bačvi baruta. Urotnici su mučeni i pogubljeni. Parlament je ustanovio 5. studenoga kao dan javne zahvalnosti poznat kao Dan Guya Fawkesa. Djeca bi skandirala: “Sjeti se, sjeti se 5. studenoga, baruta, izdaje i zavjere; jer postoji razlog zašto se barut i izdaja ne smiju zaboraviti.” Likovi jadnika još će se sljedeće nedjelje spaljivati na lomačama diljem Engleske, popraćeni vatrometom.
Nezadovoljni katolici u Škotskoj i Irskoj kasnije su emigrirali u Ameriku, noseći sa sobom svoje običaje Noći vještica gdje će procvjetati u svim državama. U međuvremenu je Guy Fawkes uskrsnuo kao populistička ikona kroz film V for Vendetta i kao heroj pokreta Occupy koji se bori protiv nepravedne države.
Sve to ilustrira ono što smo gore rekli: europsku je kulturu temeljno oblikovalo kršćanstvo, na bolje ili na gore.
Autor: Jeff Fountain; Članak je preuzet s portala Evangelicalfocus.com
