„Nitko nikada nije govorio kao ovaj čovjek“. U Ivanovom evanđelju postoji kratak, napetošću ispunjen razgovori koji, na određene načine, prikazuje zbunjujući utjecaj Isusa na svjetsku povijest.
S obzirom na Isusove nevolje i na porast Njegovog utjecaja među Židovima, vodeći svećenici i farizeji odlučili su poslati stražu da uhiti Isusa. (Ivan 7, 32) No, stražari su se vratili praznih ruku.
Nakon što su ih bijesni farizeji upitali zašto, stražari su odgovorili: „Nitko nikada nije govorio kao ovaj čovjek“. (Ivan 7, 46) To ih je zapanjilo. Čak su i stražari bili oduševljeni Isusom! Možemo pročitati očaj religijskih vođa:
„Zar ste i vi zavedeni? Je li vjerovao tko od poglavara ili farizeja u njega? Nego narod ovaj, koji ne zna zakona – proklet bio“! (Ivan 7, 47-49)
Ovaj se obrazac kroz povijest ponavljao ponovno i ponovno, zbog onoga što je Isus iz Nazareta rekao i učinio.
Njegove zapanjujuće riječi
Vođe i učenjaci neprestano i neumorno su pokušavali optužiti Isusa, prikazati Ga kao heretika, luđaka, varalicu ili političkog revolucionara, opijat za mase, vazala carstva ili kao na ono što su Njegovi učenici priželjkivali da Isus jest. No unatoč njihovom najvećem trudu, Isus se odupirao uhićenju i pritom zapanjivao jednu skupinu ljudi za drugom, generaciju za generacijom: „Nitko nikada nije govorio kao ovaj čovjek“.
VIDI OVO: Isusovi citati: 10 najpoznatijih Isusovih izreka
Zbog čega to Isus govori posebno kao nitko drugi? Naravno, ne postoji niti jedan odgovor na to pitanje. Napisane su bezbrojne knjige, no Isusova jedinstvenost i dalje nije iscrpljena. No u Ivanu 7, Isus nam sam pojašnjava jednu od ključnih istina na kojoj se temeljilo ono što je govorio (i ono što nije govorio):
„Tko govori sam od sebe, traži slavu svoju; a tko traži slavu onoga, koji ga je poslao, on je istinit, i nema u njemu nepravde“. (Ivan 7, 18)
Ključ u razumijevanju jedinstvenosti moći Isusovih riječi leži u razumijevanju zašto ih je izgovorio.
Zašto je Isus rekao sve što je rekao
U protekloj raspravi sa židovskim vođama, Isus im je rekao: „Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete doći k meni da život imate“. (Ivan 5, 39-40) Drugim riječima, osoba može dugo tražiti na pravome mjestu i opet propustiti važne istine.
Moguće je provesti cijeli život u teoretiziranju i raspravljanju o onome što je Isus rekao i propustiti ono što je Isus uistinu rekao, ono što je Njegove riječi učinilo jedinstvenima i nezaboravnima. Evo primjera:
„Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini“. (Ivan 5, 19)
„Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla“. (Ivan 5, 30)
VIDI OVO: Ako se previše brineš, poslušaj ove Isusove riječi
„Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite“! (Ivan 5, 43-44)
„Moje učenje ne pripada meni, nego Onome koji me poslao“. (Ivan 7, 16)
„Tko sam od sebe govori, svoju slavu traži, a tko traži slavu onoga koji ga posla, taj je istinit i nema u njemu nepravednosti“. (Ivan 7, 18)
„Ne činim ništa iz vlastitog autoriteta, već govorim onako kako me je Otac naučio“. (Ivan 8, 28)
Svaka od ovih izjava (i mnoge druge) otkrivaju što je motiviralo sve ono što je Isus rekao i činio. Njegov jedini veliki cilj u životu, Njegova sveprožimajuća strast bila je proslaviti Oca govoreći ono što Mu je Otac rekao da govori i čineći ono što Mu je Otac rekao da čini. Ovo možemo jasno vidjeti u Njegovoj svećeničkoj molitvi koju je molio nekoliko sati prije suđenja i razapinjanja:
„Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo“. (Ivan 17, 4-5)
Isusu je više stalo do proslavljanja Njegova Oca nego do bilo čega drugoga. Isus se nije bojao ljudi; nije „se pouzdao u njih“. (Ivan 2, 24) Nije „dobio slavu od njih“. (Ivan 5, 41) Volio je i imao je strah od svoga Oca. Takva žarka želja za iskazivanjem slave Bogu pružila Mu je slobodu da govori samo onda kada je trebao govoriti, što je dovelo do toga da ono što kaže bude tako snažno i vrlo često nepredvidivo.
Što bismo mi rekli?
Jedan način kako možemo vidjeti radikalnu slobodu unutar koje je Isus govorio jest ako, u pojedinim dijelovima evanđelja, sebe stavimo na Isusovo mjesto i zamislimo što bismo iskreno mi rekli, s obzirom na okolnosti. Hrabrost i Isusova vjera prilikom izgovaranja nekih stvara (i ne izgovaranja drugih) je nevjerojatna.
Da smo mi bili na Isusovom mjestu one noći kada ga je Nikodem, simpatetični farizej, koji je mogao biti moćan i snažan saveznik, došao posjetiti s pitanjima, bismo li i mi dali zbunjujuć odgovor poput Isusovog: „Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega“! (Ivan 3, 3)
VIDI OVO: 10 najljepših izjava Isusa iz Nazareta
Da smo mi bili na Isusovom mjestu onoga dana blizu Sihara i da smo sjedili pored Jakovljeva zdenca, kada se pojavila Samarićanka, žena koja je bila etiketirana kao nemoralna i koja je bila odbačena čak i unutar svog odbačenog naroda, bi li ona bila jedna od prvih osoba kojoj bismo jasno pokazali naše Mesijanstvo? (Ivan 4, 26)
Da smo mi bili na Isusovom mjestu onoga dana kada je pred Isusa bio iznesen paralizirani čovjek, znajući jako dobro koliko bi to značili bogohuljenje za sve prisutne religijske vođe, bismo li imali hrabrosti reći: „Ohrabri se sine moj, grijesi su ti oprošteni“? (Matej 9, 2)
Da smo bili na Isusovom mjestu onog dana Šabata kada su Ga farizeji prekorili zbog toga što je dopustio svojim učenicima da uberu i jedu pšenicu, bismo li odgovorili: „Zaista, zaista kažem vam, ovdje je nešto veće od hrama… Jer Sin Čovječji gospodar je subote“? (Matej 12, 6; 8)
Da smo bili na Isusovom mjestu za vrijeme Njegove napete rasprave s religijskim vođama, bismo li se usudili izreći takve žarke istine poput: „Zaista, zaista kažem vam, prije nego što je Abraham bio ja jesam“ (Ivan 8, 58) ili „Otac i ja jedno smo“? (Ivan 10, 30)
Bismo li rekli Šimunu farizeju da nemoralna žena, koja dodiruje naša stopala, ima veću ljubav za nas od njega? (Luka 7, 36-49) Bismo li odgovorili duhovno iskrenom mladiću da svo svoje blago treba dati siromašnima kako bi bio spašen? (Marko 10, 17-22) Bismo li naše najodanije učenike nazvali ”sotonom”? (Marko 8, 33) Bismo li zapečatili našu sudbinu tako što bismo onemogućili Pilatu da nas spasi i da spriječi razapinjanje? (Ivan 18, 28-40)
Neočekivano nježan i grub
„Nitko nikada nije govorio kao ovaj čovjek“. Isus je bio neočekivano nježan prema ljudima koje je Zakon osuđivao, poput žene koja je bila uhvaćena u preljubu. (Ivan 8, 1-11) Bio je zapanjujuće i neočekivano grub prema onima koji su se pretvarali da rigorozno drže Zakon, nazivajući židovske vođe sotoninom djecom. (Ivan 8, 44) Izbavio je poganske djevojčice od demona (Matej 15, 21-28), ljubazno je blagoslovio ”opterećenu” djecu (Luka 18, 15-17), a pismoznance i farizeje nazivao je ”leglom gujinim“. (Matej 23, 33)
VIDI OVO: 12 najvećih životnih lekcija koje je Isus izgovorio, a mogu vam promijeniti život
Zašto je Isus to činio? Iz razloga što je želio proslaviti Oca vjerno govoreći oo što bi dovelo do iskazivanja časti Njegovome Ocu. Njegov cilj bio je otkrivanje Oca onima koji su imali oči da vide. (Luka 10, 22) Ispunjavanje Očeve, a ne Njegove slave, dalo Mu je slobodu da kaže ono što je trebalo biti rečeno (Ivan 8, 28) i suzdržalo Ga je od govorenja onoga što nije trebalo biti izrečeno, barem ne još. (Ivan 16, 12) Vjerovao je da će Otac proslaviti Njega. (Ivan 17, 5) Isus se ponizio ispred Očeve moćne ruke i pouzdao se u to da će Ga Otac proslaviti u pravo vrijeme. (1. Petrova 5, 6)
Isus je govorio kao nitko drugi iz razloga što je želio Ocu dati slavu kao nitko drugi.
Što oslobađa naše jezike
Kako mi definiramo Kristolikost? Znate li kako ju je Isus definirao? Pogledajmo kako se molio za svoje učenike i za nas:
„Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što si ti mene poslao u svijet tako i ja šaljem njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet povjeruje da si me ti poslao“. (Ivan 17, 17-21)
Biti kao Isus znači biti posvećen; odvojen za Božju svrhu, po istini Božje Riječi, (Ivan 17, 17) koja postaje naša Riječ. (Ivan 17, 20) U ljudima koji su najviše Kristoliki bogato prebiva Kristova Riječ. (Kološanima 3, 16) Oni govore ono što treba biti izrečeno i suzdržavaju se od izgovaranja onoga što ne bi trebalo biti rečeno. (Efežanima 4, 29) Najkristolikiji ljudi najprije traže Božju slavu, a ta potraga upravlja onime što govore.
VIDI OVO: 6 stvari koje govore što smo u Isusu
Slava koju tražimo jako je povezana sa onime što odabiremo reći ili ne reći. Kada primarno tražimo našu slavu, teško da ćemo ikada reći nešto što je može ugroziti. Ono što drugi misle o nama uvelike će određivati ono što govorimo. (Ivan 5, 44) Govorit ćemo kao i svi drugi iz razloga iz kojeg govore svi drugi. Ono što oslobađa naše jezike je ono što je oslobodilo Isusov jezik za Boga. Isus je tražio Božju slavu i vjerovao da će Bog proslaviti Njega. Ako su naši jezici svezani, vrlo je vjerojatno razlog to što više tražimo našu slavu od Božje.
Jedna od najvećih sloboda za koje nas je „Krist oslobodio“ (Galaćanima 5, 1) je sloboda od tiranije traženja vlastite slave. Istinska sloboda nalazi se u traženju Božje slave i vjeri da će i nas Otac, kao što je i Isusa, proslaviti na najbolje načine i u pravo vrijeme.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
