Što je Isus mislio kada je rekao: “Nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega”? Na koga se odnose te riječi? Tko se nalazi u Očevoj ruci?
“Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.” (Ivan 10, 29)
Isus nas uči u 10. poglavlju Evanđelja po Ivanu da daje vječni život i da nas nitko ne može istrgnuti iz Očeve ruke. Ovo je velika istina koju Isus želi da prihvatimo. No, što znači imati vječni život? Imam li zaista vječni život? Ako napravim veliku grešku, mogu li izgubiti vječni život?
“Nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega”
Okružili ga Židovi i govorili mu: “Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!” (Ivan 10, 24)
Židovski vođe tvrdili su da ih Isus drži u neizvjesnosti. Vršili su pritisak na Isusa da kaže nešto što bi mogli pretvoriti u optužbu protiv njega. Ipak, priznali su da su u neizvjesnosti. Ali nije ih Isus držao u neizvjesnosti. Isus im je već jasno rekao tko je on. Bili su u neizvjesnosti jer nisu donijeli odluku da prihvate istinu koju su jasno vidjeli u Isusu. Njihova nevjera držala ih je u neizvjesnosti. Biti u neizvjesnosti nije uvijek loše; nevjera je uvijek loša.
Isus im odgovori: “Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga – ona svjedoče za mene.” (Ivan 10, 25)
Isus se svojim riječima i svojim čudima otkrio kao Mesija. Isus je rekao: “Ja sam kruh života“, “Ja sam svjetlost svijeta“, “Ja sam vrata ovcama“, “Ja sam dobri pastir”. Hrabro je i javno dao ove izjave. Kad god je upotrijebio riječi “ja sam”, aludirao je na Izlazak 3, 14: “Ja sam koji jesam”, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: “Ovako kaži Izraelcima: ‘Ja jesam’ posla me k vama.” Židovima je bilo jasno da je Isus tvrdio da je Mesija i sam Bog. Zato su ga u nekoliko navrata htjeli kamenovati.
Problem Židova nije bio nedostatak dokaza – problem je bila njihova nevjera. Namjerno su potisnuli istinu i odlučili ne vjerovati. Isus jednostavno kaže: “Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom” (Ivan 10, 26-27). Ovce imaju odgovornost vjerovati u Isusa i slijediti ga. Oni koji odbacuju Isusove riječi i djela nisu Isusove ovce.
Isus daje vječni život
“Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.” (Ivan 10, 28)
Isus u ruci drži svoje ovce – vjernike – i nitko ih ne može istrgnuti iz ruke. Isusu je ovce dao Otac, koji je veći od svih i koji također drži ovce u ruci. Vjernici su vječno sigurni, držani Božjom snagom. To znači da nikada nećemo izgubiti vječni život koji Isus daje. Naravno, naša će tijela ostariti. Doživljavamo da nam kosa sijedi, na licu se pojavljuju bore, a kosti nam počinju škripati. Jednog dana naša će tijela prestati “raditi”. To nazivamo “tjelesnom smrću”. Ali za Isusove ovce to je ulazak u kraljevstvo Božje. U knjizi Djela apostolska Stjepan je kamenovan do smrti zbog propovijedanja evanđelja. U trenutku smrti rekao je: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu” (Djela 7, 56). Trenutak smrti je vrijeme prelaska u vječno Božje kraljevstvo.
Đavao se jako trudi. Podsjeća nas na naše grijehe. Osuđuje nas u našim slabostima. On šalje progon protiv nas čak i preko bliskih članova obitelji. Ali nitko nas ne može istrgnuti iz Isusove ruke. Jednom kada smo u Isusovoj ruci, sigurni smo za vječnost. Moramo vjerovati u to i živjeti pobjednički.