Život je božanska mješavina lijepih i tragičnih trenutaka.
Dvoje mojih najbližih prijatelja u Orlandu prolaze kroz najteže trenutke u životu koje sam osobno vidio. Njihovim prvim dvjema kćerima dijagnosticirano je stanje poznato kao anencefalija. Ukratko, to znači da su njihova djeca rođena s nerazvijenim mozgom i nepotpunom lubanjom. To je također značilo da će njihove kćeri moći preživjeti samo nekoliko sati nakon rođenja.
Tijekom posljednjih nekoliko godina prolilo se toliko mnogo suza s ovom simpatičnom obitelji, ali prije nekoliko tjedana prolijevale su se malo drugačije suze.
Bili smo prisutni dok su držali tromjesečnog dječaka u sudnici okruga Orange za vrijeme službenog proglašenja po zakonu onog što se već znalo. Sada su bili roditelji tog malenog dječaka kojeg su usvojili.
Dok smo tamo stajali i slušali pravni postupak, moje misli su počele lutati. Ne znam je li to bilo do odvjetnika, ali njegove riječi su bile duhovnog značaja. Neposredno prije nego što je sudac proglasio ovog dječaka njihovim sinom, odvjetnik se okrenuo i izravno obratio roditeljima:
„Danas tražite od suda da izda konačni nalog za posvojenje. Ako sud proslijedi taj nalog, u zakonskim okvirima Jaden će imati ista prava, potraživanja i koristi kao da je vaš rođeni sin. Razumijete li? A ta prava i koristi uključuju da je vaš potpuni nasljednik.“
Čuo sam te riječi od odvjetnika i znao da govori o ovoj bebi, ali sve što sam mogao čuti bilo je kao da govori o meni.
Spašen i usvojen
Rođen sam kao duhovno siroče – gladan, plačljiv i bespomoćan. Ustvari, još i gore od toga. Pavao piše crkvi u Efezu i kaže da „bijasmo mrtvi u prijestupima i grijesima“ (Efežanima 2,1). To je bilo naše stanje. Sve što smo zaslužili bio je gnjev Božji za našu pobunu i hodanje „po dobotijeku ovoga svijeta“ (Efežanima 2,2). „Po naravi bijasmo djeca gnjeva, kao i ostali“ (Efežanima 2,3).
Prije Krista bili smo zapravo djeca, ali djeca gnjeva.
Onda se nešto dogodilo.
Bog je dopreo do naših srca i uzeo ono što je bilo mrtvo i udahnuo život. „Ali Bog, koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas uzljubi, i nas, koji bijasmo mrtvi u prijestupima, oživi s Kristom“ (Efežanima 2,4-5).
No, Bog nas nije samo podigao u novi život. Mogao je tu stati i to bi bilo dovoljno da ga slavimo čitavu vječnost, ali učinio je još nešto.
Ne samo da nas je predodredio da nas spasi, nego nas je u ljubavi predodredio „za posinjenje po Isusu Kristu“ (Efežanima 1,4-5).
Ovaj sveti Bog nije samo dosegao dubine svog stvorenja da nas spasi, već nas je potom također usvojio. I u tom posvojenju sada imamo sva prava, potraživanja i koristi kao njegov Sin. Ono što je odvjetnik rekao u sudnici jednako vrijedi i za nas kršćane: „Ta prava i koristi uključuju činjenicu da ste potpuni nasljednik Oca.“
Božje očinstvo
Pavao skoro iste riječi piše u Rimljanima 8,16-17: „Sam Duh svjedoči s duhom našim da smo djeca Božja; a ako djeca, onda i baštinici — baštinici Božji, a subaštinici Kristovi; ako doista s njim trpimo, da se s njim i proslavimo.“
Stanite na trenutak i shvatite ozbiljnost te stvarnosti za vaš život. Ako ste kršćanin, onda vas je Bog učinio djetetom.
J. I. Packer još dodaje:
„Cijelo novozavjetno učenje možemo sumirati u jednu frazu, ako govorimo o otkrivenju očinstva svetog Stvoritelja… Jer sve što je Krist učio, sve što Novi zavjet čini novim i boljim od Starog zavjeta, sve što je izrazito kršćanski za razliku od samo židovskog, sažeto je u spoznaji Božjeg očinstva. „Otac“ je kršćansko ime za Boga“ (Poznavati Boga, 201. str.).
Tragedija i ljepota jedne obitelji može nam pomoći da se sjetimo istine kako smo svi jednom bili siročad bez nade. No, Bog, koji je bogat milosrđem, zbog svoje velike ljubavi kojom nas uzljubi, oživi nas i usvoji kao svoje. Svi smo rođeni kao siročad, ali u Kristu više nismo siročad.
Autor: Caleb Brasher; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org
