Nikodem se u Bibliji prvi put pojavljuje u 3. poglavlju Evanđelja po Ivanu kada želi saznati više o Isusu i Njegovim učenjima.
Nikodem je bio farizej i član Sinedriona, koje je bilo vladajuće tijelo Židova. Svaki je grad mogao imati Sanhedrin, koji je funkcionirao kao “niži sud”. Iako su u Isusovo vrijeme bili pod rimskom vlašću, Židovima je bila dopuštena mjera samoupravljanja, a Sinedrion u Jeruzalemu bio je sud za pitanja u vezi sa židovskim zakonom i religijom. Ovo je tijelo na kraju osudilo Isusa, ali ipak su morali nagovoriti Pilata da im odobri kaznu, jer je smrtna kazna bila izvan njihove nadležnosti.
Nikodem u Bibliji
Ivan izvještava da je Nikodem noću došao razgovarati s Isusom. Mnogi pretpostavljaju da se Nikodem bojao ili se sramio posjetiti Isusa usred bijela dana.
Nikodem je ispitivao Isusa. Kao član židovskog vladajućeg tijela, njegova je odgovornost bila da sazna za bilo koje učitelje ili druge javne osobe. Obraća se Isusu:
“Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.” (Ivan 3, 2)
Isus zanemaruje njegov kompliment i odmah prebacuje fokus sa sebe na Nikodema i njegovo duhovno stanje. Kaže Nikodemu da se mora ponovno roditi. U tom trenutku Nikodem dovodi u pitanje stvarnost ponovnog rođenja i ponovnog povratka u majčinu utrobu. Isus mu na to kaže:
“Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.” (Ivan 3, 5)
Nikodem mu odgovori: “Kako se to može zbiti” (Ivan 3, 9). Isus nježno pita Nikodema kako može biti učitelj, a ne razumjeti te stvari? Zatim mijenja temu na Mojsija i povijest Staroga zavjeta, što je Nikodem poznavao od svoje mladosti. Isus objašnjava da, kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, za ozdravljenje onih koji su vjerovali, tako i Sin Čovječji mora biti podignut na križ kako bi svatko tko vjeruje u Njega imao život vječni. (vidi Ivan 3, 14-15)
Isus govori o čovjekovoj najvećoj potrebi
“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” (Ivan 3, 16)
Isus pokazuje Nikodemu da se kraljevstvo Božje ne gradi na političkoj snazi i moći već na nesebičnoj i požrtvovnoj Božjoj ljubavi, koja kulminira u spasenju čovjeka i vječnom životu.
Nadalje, Isus mu objašnjava da Bog nije poslao Sina da sudi svijetu, već da se svijet po Njemu spasi od kazne za grijeh. Na kraju razgovora s Nikodemom, Isus kaže:
“A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla … Tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek’ bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.” (Ivan 3, 19-21).
Nikodemova obrana Isusa
Drug put se Nikodem u Bibliji spominje u svom službenom svojstvu kao član Sinedriona, dok razmišljaju što učiniti s Isusom.
Budući da su mnogi ljudi vjerovali u Njega, neki farizeji i svećenici (vjerojatno s ovlastima da to čine) poslali su stražare da uhvate Isusa, ali oni se vraćaju ne mogavši se natjerati da to učine (vidi Ivan 7, 32–47).
Nikodem iznosi mišljenje da Isusa ne bi trebalo osuditi dok Ga se prije ne sasluša i ne dozna što čini. Međutim, ostatak Sinedriona grubo odbacuje Nikodemovu sugestiju – čini se da su već donijeli sud o Isusu.
Nikodem kod Isusova križ
Nakon Isusove smrti, Nikodem smjelo i javno uklanja Isusovo tijelo s križa i pomaže ga položiti u grobnicu Josipa iz Arimateje. Osobno osigurava otprilike 100 libara smjese smirne i aloja.
Nikodem sada više ne djeluje u tajnosti. Potpuno podržava Isusa i Njegovo djelo. Prošao je put od tihog noćnog ispitivača, verbalnog branitelja do odvažnog sljedbenika koji poduzima djelo u čast Isusa, svoga Gospodina i Učitelja. Neki izvještaji čak spominju Nikodema kako pomaže ranoj kršćanskoj crkvi da raste usred progona.
