Više od dva desetljeća zdravlje i kondicija bili su u središtu mog života. Bio sam najzdravija osoba koju sam poznavao, posvećen svakodnevnom vježbanju, uravnoteženoj prehrani i načinu života koji je bio usmjeren na tjelesnu dobrobit.
Moj identitet bio je duboko povezan s mojom kondicijom, a ponosio sam se činjenicom da sam bio u vrhunskoj formi, uvijek nastojeći pomaknuti svoje granice i održati zdravlje, piše Joe Fornasiero za Aacr.org.
No, u dobi od 32 godine, moj se svijet preokrenuo naglavačke. Ono što je započelo kao blaga bol u trbuhu i umor—simptomi koje sam odbacio kao potencijalni slučaj upale slijepog crijeva—otkrilo je nešto daleko ozbiljnije.
Nakon višestrukih konzultacija, konačno mi je dijagnosticiran desmoplastični tumor malih okruglih stanica (DSRCT), rijedak i agresivan oblik sarkoma. DSRCT primarno pogađa djecu i mlade odrasle osobe, i, kao u mom slučaju, često se otkrije tek u četvrtoj fazi. Bila je to dijagnoza koja me potresla do srži.
DSRCT je nevjerojatno rijedak; neki izvještaji navode da postoji samo oko 200 potvrđenih slučajeva otkako je prvi put zabilježen 1989. godine. Kao netko tko je uvijek besprijekorno brinuo o svom zdravlju, teško sam prihvatio ovu stvarnost.
“Naučio sam da život nije samo fizička snaga”
Morao sam putovati diljem zemlje radi liječenja—od Sveučilišta Texas MD Anderson Cancer Center u Houstonu do Memorial Sloan Kettering Cancer Center u New Yorku, pa natrag kući u Michigan Medicine. Moj protokol liječenja bio je iscrpljujući: 20 ciklusa kemoterapije, dvije abdominalne operacije u trajanju od 10 sati, 20 sesija zračenja cijele trbušne šupljine i dodatna operacija za uklanjanje limfnih čvorova u vratu.
Unatoč težini dijagnoze i agresivnoj prirodi liječenja, rak mi je dao novu perspektivu na život—perspektivu na kojoj sam iznenađujuće zahvalan. Naučio sam da život nije samo fizička snaga, već i mentalna otpornost, moć perspektive i dubina ljudskih odnosa.
Kroz ovo putovanje otkrio sam duboku važnost snažnog sustava podrške. Moja obitelj, prijatelji i medicinski tim bili su moji stupovi snage. Učenje kako učinkovito komunicirati s njima napravilo je ogromnu razliku.
Bilo da dijelim svoje strahove, izražavam zahvalnost ili jednostavno iskreno govorim o tome kako se osjećam, ta otvorenost nas je zbližila i pomogla mi da se nosim s emocionalnim složenostima ovog iskustva.
“Život ima načina da nas iznenadi”
Dijagnoza raka također je oživjela stara prijateljstva koja su se s vremenom udaljila. Ljudi s kojima nisam razgovarao više od desetljeća javili su se, ponudili podršku, i nastavili smo tamo gdje smo stali. Te obnovljene veze bile su svijetla točka, podsjećajući me na trajne veze koje dijelimo s onima do kojih nam je stalo.
Svim ljudima koji se suočavaju s dijagnozom raka želim poručiti da ste jači nego što mislite. Ovo putovanje nije lako, ali moguće je pronaći smisao, snagu i čak zahvalnost na tom putu. Okružite se ljubavlju, oslonite se na one koji brinu o vama i nikada ne podcjenjujte moć otpornosti. Život ima način da nas iznenadi—ponekad na najneočekivanije načine.
Pomolimo se za ovog čovjeka da mu Bog podari snage i zdravlja na njegovom životnom putovanju!
Brz oporavak mu zelim