Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sâm.
Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo.
Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo. I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom.
Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu težu koja ga je strašno vukla dolje. U tim trenucima užasnoga straha, pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenutci njegova života.
Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Tijelo mu je visjelo u zraku… samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti:
– Bože, pomozi mi!
Iznenada se s neba začuo duboki glas:
– Što želiš da učinim?
– Spasi me, Bože!
– Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?
– Naravno da vjerujem!
– ONDA PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN…
Nastupio je trenutak tišine. Čovjek se odlučio držati užeta svom snagom. Spasilačka je ekipa ispričala kako su idućeg dana planinara našli mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za koje se grčevito držao…SAMO TRI METRA IZNAD ZEMLJE…
A ti? Koliko si vezan za svoje uže? Bi li ga pustio? Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga. Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio. Nikad ne misli da On ne brine o tebi. Zapamti da te uvijek drži svojom desnicom.
