Nijedna patnja nije besmislena. Kada Bog dopusti neke teške situacije, On radi nešto čudesno u nama, za nas i kroz nas.
Prije nekoliko tjedana, našla sam se s prijateljicom koja vjeruje da, dok se Bog približava nama u našim kušnjama, ljudi često pate na načine koje Bog nije namjeravao. Bog reagira na našu patnju, ali je nikada ne uzrokuje.
Za nju je kalvinistički stav da je Bog odredio naše patnje nehuman. Ona to vidi u potpunosti protiv Božjeg karaktera punog ljubavi – ubitačan u najboljem slučaju, i osvetoljubiv u najgorem. Osobno, ne mogu se složiti s njom.
Reformirana teologija ponudila mi je životnu nadu u neizrecivoj tuzi. Razumijem da zvuči okrutno reći da je Bog htio smrt mog mladog sina. Ali vjerovati da je moj sin umro protiv Božje volje daleko je gore. To bi značilo da Bog nije u kontroli, zlo u konačnici može pobijediti, a moja budućnost je nesigurna. Štoviše, značilo bi da je smrt mog sina bila slučajna. Besmislena. Bez svrhe.
Iskreno, ne mogu ni zamisliti depresivniji scenarij. Kao netko tko je podnio nevolje, moja najveća utjeha je znati da je Bog suveren vladar. On je odredio sve moje kušnje, i stoga moja patnja ima svrhu.
Posljednja riječ
Svrha.
Ta jedna riječ mijenja sve. To me tješi kada me bol zahvaća i kada je tama moj najbliži prijatelj. Bog ne uživa u mojoj patnji, ali plače sa mnom kao što je učinio u Ivanu 11. Ali njegove suze nisu sve što mi daje. On mi daje nadu i sigurnost da moja patnja nije uzaludna. Kao što je Isus plakao s Marijom prije nego što je uskrsnuo Lazara (Ivan 11, 32-35), Gospodin plače sa mnom, znajući da će otkupiti moju patnju.
Kao što Joni Eareckson Tada kaže: “Svaka bol koju osjetimo jednoga dana će biti najbolja moguća stvar koja nam se mogla dogoditi. Beskonačno ćemo zahvaljivati Bogu na nebu za kušnje koje nam je poslao ovdje.”
Utješno je znati da sve što Bog šalje je najbolja moguća stvar za mene. Ništa ne može poremetiti Njegov plan. Nema grijeha, ni nesreće, ni nevolje. Sotona nema posljednju riječ u mojoj patnji. Bog ima. On ju je odredio i on će je iskoristiti. Kao što vidimo u knjizi Joba, Bog ne reagira na Sotonin dnevni rad – sam Bog upravlja svim stvarima.
Božja dobra ruka
Pogled na patnju je ono što me dovelo do Krista. Rođena sam u Indiji i otkrivena mi je dječja paraliza s tri mjeseca. Pretrpjela sam brojne operacije i mučili su me kroz moje školovanje zbog mojih nesposobnosti, ostavljajući me ljutom i gorkom prema Bogu, sumnjajući u njegovo postojanje. Nisam mogla shvatiti kako bi Bog koji voli dopustio da se ovo dogodi.
VIDI OVO: Molitva u patnji: Kako moliti kada patite?
Ali u dobi od 16 godina, otvorila sam Bibliju na Ivana 9, gdje su se učenici pitali čiji je grijeh prouzročio stanje slijepca. Isus je objasnio da njegova sljepoća nije povezana s grijehom. Njegova nevolja je dana tako da se “djela Božja mogu prikazati u njemu” (Ivan 9, 3).
Ovaj odlomak me oslobodio. Kao što je Bog imao svrhu u patnji slijepca, Bog mi je pokazao da postoji svrha i u mojoj patnji. Obje su bile za slavu Božju. Moja se gorčina raspala kada sam shvatila da je Bog svemira izabrao mene da bi pokazao svoju slavu.
Dok sam vidjela Božju svrhu u mojoj paralizi, nisam vjerovala da sve kušnje dolaze od njega. Neka iskušenja su se činila kao da dolaze od Sotone. Ali desetljeće kasnije čula sam propovijed Johna Pipera koji je radikalno preusmjerio moje razumijevanje Božje ruke u našim nevoljama.
Citirao je Charlesa Spurgeona, koji se cijeli život borio s depresijom i umro je od kostobolje i Brightove bolesti u dobi od 57 godina. Spurgeon je rekao: “Bilo bi vrlo oštro i teško iskustvo za mene misliti da imam tegobe koje Bog nikada nije poslao, da gorka šalica nikad nije bila ispunjena njegovom rukom, da moje kušnje nisu nikada bila izmjerene od Njega, niti su mi poslane njegovim uređenjem njihove težine i količine.”
I tvoje
Bog bilježi svaku pojedinost moje patnje. Nijedna dlaka kose ne opadne iz moje glave bez njegove volje. Ta su me uvjerenja zadobila kada sam preživjela napad postpolio sindroma i napuštenost mog muža. Dok sam bila slomljena srca za oboje, znala sam da će Bog to koristiti za moje dobro i za svoju slavu.
Nikada neću znati što sve Bog radi u mojim kušnjama, ali vidjela sam da je On pročistio moj karakter, privukao me bliže sebi, omogućio mi da služim drugima kroz svoje nevolje. A moja iskrena molitva je da se kroz moje patnje Božje djelo prikazuje u mom životu.
Moja najveća radost je da moje patnje imaju svrhu. Imaju i tvoje. Slava Bogu.
Autorica: Vaneetha Rendall Risner; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
