Neprimjetne žene iz Biblije su činile velike stvari za Boga. Tko su te žene i zašto su vrijedne našeg spomena?
Tijekom biblijskih vremena postojao je univerzalni patrijarhat unutar izraelske kulture. S obzirom na tu činjenicu, žene često nisu bile uključene u svitke, pergamente ili druge pisane materijale. Sama istina da je žensko ime uključeno u biblijske tekstove svjedoči o Božjoj ruci.
Međutim, unatoč napretku ženskih prava, ove se biblijske heroine i danas lako mogu previdjeti. Pogledajmo ove četiri često nezapažene žene, koje su vjerno slijedile Boga unatoč svojim okolnostima.
Debora
Debora je bila vrlo opasna osoba. Bila je proročica za vrijeme sudaca (Suci 4). Zapravo, Debora je bila jedina žena sutkinja tijekom povijesti Izraela. Osim Samuela, Debora je jedina osoba, bilo muško ili žensko, koja je bila prorok i sudac (Susan J. Nelson, “Tko je bila Debora u Bibliji?” Kršćanstvo, 2019.). S obzirom na obje službeničke karijere, nije tajna da je bila snažna, moćna i hrabra žena.
Nakon što je dobila upute od Boga, ona poziva jednog od najvećih izraelskih ratnika, Baraka. Ona mu kaže: “Gospodin, Bog Izraelov, zapovijeda ti: ‘Idi, povedi sa sobom deset tisuća ljudi iz Naftalija i Zebuluna i odvedi ih na brdo Tabor. Odvest ću Siseru, zapovjednika Jabinove vojske, s njegovim kočijama i četama do rijeke Kišon i predati ga u tvoje ruke”. (Suci 4, 6-7) Umjesto da hrabro krene na svoju ruku, Barak kaže Debori: “Ako ti pođeš sa mnom, ići ću; ali ako ti ne pođeš sa mnom, ja neću ići”. (Suci 4,8). Debora pristaje poći s Barakom; međutim, ona dodaje: “Ali zbog puta kojim ideš, čast neće biti tvoja, jer će Gospodin Siseru predati u ruke žene” (Suci 4:9). Kroz izraelsku vojsku koju predvode Deborah i Barak, Sisera pada na glavu jedne Jaele. Jaela zabija šatorski klin kroz Siserinu glavu nakon što je on pobjegao u njezin šator i zatražio vodu. (Suci 4, 16-24)
Debora svojim vojničkim podvizima dokazuje da je hrabra i da se uzda u Gospodina. U Sucima 5, Biblija bilježi Pjesmu Deborinu. U ovoj pjesmi Debora se prisjeća događaja bitke i hvali Gospodina (Suci 5,1-31). Ona daje slavu Bogu naviještajući: „Tako neka nestanu svi neprijatelji tvoji, Gospodine! Ali svi koji vas ljube neka budu kao sunce kad izlazi u svojoj snazi” (Suci 5,31). Tijekom svog života kao proroka i sutkinje, nikada nije sumnjala u Gospodina. Kao vjernici danas, možemo mnogo naučiti iz Deborina života i njezine vjernosti Gospodinu. Iz njezine pjesme u Sucima 5 možemo naučiti biti hrabri i poslušni Gospodinu, učeći da nikada ne odustajemo u svojoj vjeri (Susan J. Nelson, “Tko je bila Deborah u Bibliji?” Kršćanstvo, 2019.).
Debora nije žena koja nam brzo pada na pamet kad pomislimo na žene u Bibliji; međutim, ona bi trebala biti žena koja bi nas trebala podsjećati da budemo vjerni Gospodinu i da Mu uvijek vjerujemo. Bit će trenutaka kada će nas Bog pozvati iz naših zona udobnosti i mi moramo biti hrabri i hrabri baš poput Debore.
Abigail
Abigail je druga žena koju Biblija često zanemaruje. Abigail je bila druga Davidova žena, kojeg prvi put susrećemo u 1. Samuelovoj 25. U vrijeme 1. Samuelove 25. Abigail još nije bila udana za Davida. Bila je udana za zlog čovjeka po imenu Nabal (1. Samuelova 25,3). Abigail je opisana kao “inteligentna i lijepa žena” (1. Samuelova 25:3), što je vjerojatno razlog zašto je David bio zaljubljen u nju. David i njegovi ljudi traže od Nabala hranu i smještaj; međutim, Nabal odlučuje biti zao i odbija Davidu njegove zahtjeve (1. Samuelova 25,7-17). Bez Nabalovog odobrenja ili znanja, Abigail uzima veliku količinu hrane: “dvjesto kruhova, dva mijeha vina, pet obučenih ovaca, pečenog žita, sto kolača od grožđica i dvjesto kolača od prešanih smokava” ( 1. Samuelova 25,18) predati Davidu i njegovim ljudima uz pomoć svojih slugu. Iako Abigail ne voli Nabala, traži od Davida da pokaže milosrđe prema Nabalu i prepusti osvetu Gospodinu (1. Samuelova 25,23-31). David udovoljava njezinoj molbi i Gospodin nekoliko dana kasnije ubija Nabala (1. Samuelova 25,36-38). Nakon što je Nabal umro, David traži od Abigail da mu bude žena i ona prihvaća (1. Samuelova 25,39-43).
Abigail je često zanemarena zbog svoje male uloge u Bibliji; međutim, ona je izvrstan primjer poslušnosti, dobrote i suosjećanja. Bila je pametna, pametna i diplomatska u svom razmišljanju. Inače, žena koja nam padne na pamet kada pomislimo na Davida je Bat-Šeba i ljubavna veza između njih. Prečesto zanemarimo Abigail. Nadamo se da će u budućnosti biti više dijaloga i rasprava oko nje. Njezina hrabrost i milost se doista moraju pamtiti.
Jošeba
Jošeba je žena o kojoj se rijetko govori u kršćanskim krugovima. Bila je kći kralja Jorama i Ahazijeva sestra (2 Kraljevima 11,2). Jošebino ime se u cijeloj Bibliji spominje samo dvaput (2. Kraljevima 11,2; 2. Ljetopisa 22,11). Ova žena je bila iznimno hrabra. Zbog njezine hrabrosti, Davidova linija je živjela. Biblija nam kaže: “Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod. Ali Jošeba, kći kralja Jorama i sestra Ahazjina, uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga između kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je sakrila od Atalije te nije pogubljen.” (2 Kraljevima 11,1-2).
Njezina hrabrost nije tu završila jer je Jošeba osigurala zaštitu bebe skrivajući ga šest godina u Hramu Gospodnjem sa svojom dojiljom (2. Kraljevima 11, 3). Jošeba ima samo prolazni trenutak u Bibliji, zbog čega je često zanemarena. Ipak, može se slaviti zbog njezine hrabrosti i vjere u Gospodina. Ovaj podvig skrivanja dječaka mogao je stajati Jošebu života. Nije se bojala, nego je vjerovala u Gospodina i djelovala s čistom hrabrošću. Na isti način, mi kao moderni vjernici, trebamo prikazivati Josebinu neustrašivost i vjeru.
Priscila
Četvrta neprimjetna žena u Bibliji je Priscila, predstavljena u Djelima 18 kao Akvilina žena. Priscila i Akvila pravili su šatore, pa su tako prvi put susreli Pavla budući da je on također pravio šatore. (Djela 18,3). S vremenom su Priscila i Akvila postali bliski prijatelji s Pavlom, čak riskirajući svoje živote zbog svog dragog prijatelja i Evanđelja. (Rimljanima 16, 4)
Nastavljajući svoje svjedočanstvo, Priscila i Akvila otputovali su u Antiohiju gdje su sreli Apolona. Rečeno nam je da Priscila i Akvila uče Apolona istini o Isusu Kristu i Njegovom uskrsnuću od mrtvih (Djela 18,26). Apolon je bio izvrstan govornik i prijatelj, ali njegova teologija je bila netočna; stoga su ga Priscila i Akvila pomogli podučiti istinama Evanđelja. Kasnije, u Efezu, Priscila i Akvila su podigli crkvu u svom, domu učeći i ohrabrujući druge vjernike (1. Korinćanima 16,9).
Priscilla je bila žena koja je živjela pobožan život. Mnoge moderne kršćanke bombardirane su lažima o svrsi žene; međutim, Priscilla nam pokazuje da žene mogu činiti nevjerojatne stvari, uključujući poučavanje Biblije, služenje u crkvi i karijeru, sve dok služe Gospodinu.
Bog je stvorio te žene s važnim svrhama za njihov život. Iako se često zanemaruju, možemo ih namjerno proučavati i naučiti više o njihovoj ljubavi i žrtvi za vjeru. Na isti način, Bog ima jedinstvenu svrhu u vašem životu. Moderna kultura još uvijek ovisi o prošlom patrijarhatu; međutim, žene i muškarci su jednaki. Svaka od ove četiri žene izvršila je velike zadatke i pokazala veliku hrabrost u svojim životima za Boga i njegovu poruku. Gospodin traži od svake od nas da mu i danas budemo vjerni, ali na nama je kako ćemo, kao žene, odgovoriti.
Autorica: Vivian Bricker; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
