‘A kad dozna kojemu narodu pripada učini mu se premalo podići ruke na samo Mordokaja …’ (Estera 3,5-6)
Kad je do Hamana doprla vijest da jedan čovjek u kraljevstvu ne želi kleknuti pred njm, on se strašno razbjesnio. Do tada se već znalo da je Mordokaj Židov.
Haman, noseći u sebi snažnu mržnju prema Židovima, želio je Mordokaja, uništiti tada odmah. Ali zna da bi, djelujući na taj način omrznuo narodu, jer se u Perziji tada vrlo poštivao zakon. A ljudi bi mogli reći i ovo: “Kakav je to strah u Hamanovu srcu kad se boji samo jednog Židova?”
Haman počne smišljati plan koji bi mu donio osvetu i paklenska mi misao prođe glavom: zašto ne bi istrijebio cijelu židovsku rasu? Povijest je prepuna primjera naroda koji su htjeli iskorijeniti Židove. U pozadini tih misli i planova leži prastari neprijatelj čovjeka – Sotona sam.
Đavao zna da postoje dvije klase naroda koje je Bog posebno izabrao: Izraelci i Crkva Božja. A njegova je mržnja, kako pokazuje povijest usmjerena na obje vrste naroda.
Kad bi Sotona bio sposoban istrijebiti židove, ne bi postojao Otkupitelji Spasitelj, jer proroštvo govori da će naš Gospodin biti židovski potomak. Upravo je čudno kako je baš Sotonska mržnja spram Židova održala taj narod na životu kroz sva stoljeća.
Njihovo je progonstvo upravo poslužilo da bi ih sačuvalo zajedno i razvilo u njima snažnu želju za održanjem svog identiteta bez obzira na sve. Još jedan dokaz kako Bog upotrebljava nepovoljne okolnosti kao “vodu na svoj mlin”.
MOLITVA: Moj Oče i Bože, što više sagledavam kako ništa ne može ugroziti Tvoje vječne planove, to više shvaćam koliko su nepotrebni moji strahovi. Neka ta istina ispuni svaki kutak moje duše. U Isusovo ime molim. Amen.
Autor: Selwyn Hughes
