Levijatan je opisan kao neobično stvorenje – nešto poput divovskog krokodila koji je rastao između 11,2 do 12,2 metara i težio do 8 tona.
Job 41 opisuje stvorenje koje se s ničim ne može usporediti, koje prkosi svim ljudskim pokušajima da se ukroti i pripitomi. Nema oružja koje je učinkovito protiv njega, a sam pogled na njega dovoljan je da zastraši i najhrabrijeg čovjeka. Božje stvorenje i vlasništvo, Levijatan je naveden kao izvrstan primjer Božje moći: “Nitko se ne usudi da ga probudi; a tko će stati preda me?”(stih 10).
Ako se Bog proslavio jer On je stvorio Levijatana, onda je razumno zaključiti da je to bilo stvarno biće, koje je Job mogao vidjeti i prepoznati.
Najbolje objašnjenje čini se da je Levijatan u Jobu bio divovski krokodil poznat kao Sarcosuchus, koji je rastao između 11,2 do 12,2 metara i težio do 8 tona. Spram ovog ogromnog krokodila i najveći krokodili današnjice čine se malenim (najveći potvrđeni primjerak morskog krokodila bio je samo 6,3 m dug i težio je 1.200 kg). Za tim, na leđima imao niz koštanih pločica, zvanih osteoderme, što odgovara opisu iz Joba 41,15: ” Sjajni su žljebovi štitova njegovih, uskim pečaćenjem zatvoreni”.
No, kada čitamo Izaiju 27,1 i Psalam 74,13-15 dobivamo potpuno drugi dojam. U ovim odlomcima, Levijatan je neprijatelj Bogu, nešto što mora biti kažnjeno. Levijatan biva uništen u vodi. Ovaj događaj Izaija stavlja u budućnost, a Psalam 74 u prošlost. Dok se Bog u Jobu proslavio zato što je stvorio Levijatana, Bog se proslavio uništavanjem istog u ovim kasnijim odlomcima. Još još čudnije, čini se Psalam kaže da Levijatan ima više glava!
Pjesnički i apokaliptične tonove ovih odlomaka tjeraju nas da se pitamo nije li Levijatan simbol za nešto drugo.
Levijatan u Psalmu 74 i Baalov ep
Psalam 74 govori o Izraelovim stranim neprijateljima, ali većina njih, osim Egipta i Babilona, nisu dobro shvaćeni. To se posebno odnosi na njihove kanaanske susjede, iz razloga jer je vrlo malo papirusa ili pergamenata sačuvano, a to su bili glavni mediji za pisanje. No, 1928. godine, otkriven je drevni grad Ugarit i glinene pločice s ugaritskim jezikom.
Jedan od spisa poznat kao Baalov ep, ima neke zanimljive paralele s jezikom stiha iz Izaije.
Važno je napomenuti da je u ovom odlomku u Baalovog epa, Mot, bog smrti, govori Baalu, u također lažnom bogu kojeg je Jahve porazio na planini Karmel (1 Kraljevima 18,16-40).
Znanstvenici se uglavnom slažu da postoji veza između Baalovog epa i stiha iz Izaije, zbog ključnih riječi koje su im zajedničke: Levijatan, hitra zmija, vijugava.
Još jedan ulomak sa kraja Baalovog epa je također zanimljiv, i prikazuje bitku između Baala i Yamma, boga mora:
“Doista! Ja sam udario Yamma, kojeg voli El
Doista, ja sam uništio veliku božju rijeku
Ja sam ukrotio zmaja, ja sam ga ušutkao
Borio sam se sa vijugavom zmijom
Snažnom, sedmoglavom.”
To daje dodatnu vezu sa Izaijom (zanimljivo, riječ za ‘more’ u Izaiji 27,1, kao i u ostatku hebrejske Biblije, je yam, i istog korijena kao i ime Yamm. Te iste paralele postoje između Baalovog epa i Psalma 74, koji također koristi hebrejske riječi yam i tannin. Stihovi 12-17 kažu:
“Bog je kralj moj od starine, on čini silna djela na zemlji.
Ti si moću svojom rasjekao more; ti si satro glavu vodenim nemanima.
Ti si razmrskao glave Levijatanu; dao si da ga jede narod koji živi u pustinji.
Ti si otvorio izvore i potoke; ti si isušio rijeke nepresušne.
Tvoj je dan i tvoja je noć; mjesecu i suncu dao si svoje mjesto;
Utvrdio si sve granice zemaljske; stvorio si ljeto i zimu.”
Zanimljivo, i Baalov ep i Psalam 74 kažu da Levijatan ima više glava.
Kako da shvatimo ove paralele?
Neki znanstvenici tvrde da su paralele između Baalovog epa i poetskog spominjanja Levijatana u Bibliji dokaz da su Izraelci, prije nego što su postali monoteisti, imali praiskonsku priču o stvaranju u kojoj se Jahve bori sa čudovištima, kao i u pričama iz drugih bliskoistočnih mitova. Na primjer, McGuire kaže: “Izaija 27,1 je vjerojatno jedan od najčišćih primjera relativno neizmijenjene kanaanske literature koja se može naći u starozavjetnim kanonskim knjigama. Mitološki motivi koje ovdje vidimo (Levijatan, zmaj, more), međutim, zapravo uopće nisu neuobičajeni u različitim starozavjetnim teološkim kontekstima. U svojim najstarijim oblicima ovi mitološki materijali se bave osnovnim dvodijelnim temama poraza zmaja kaosa (često od boga stvoritelja), koji je predstavljen kao morsko čudovište ili kao samo more, a njegov poraz rezultira uspostavom božjeg kraljevstva.”
Jedna reakcija kojoj vjernici mogu pribjeći je da se izbjegne priznavanje bilo kakve paralele s drugim tekstovima, kako bi izbjegli ’problem’ paralele između nadahnutog Pisma i tekstova iz krivih religija. No, postoji problem s oba ova gledišta, a problem potonjeg je taj da izbjegava očite veze između tekstova.
U stvarnosti, moguće je priznati preklapanje između tekstova, no držati do toga da svaki ima svoj poseban fokus i poruku. Ključ je da se paralele stave u oba konteksta, bez toga da u njima vidimo više nego što postoji, a sa druge strane ni ne negiramo ono što je očigledno.
Važno je razumjeti to da je Psalam 74 napisan u kontekstu poganskih naroda koji razaraju svetište Božje, i paralela je korištena namjerno da ukori te poganske narode. Tehnički izraz za ovu vrstu paralele je ‘pokvarena mitologija’. Stvar je u tome da je i tekst iz Psalama i iz Izaije pripisuju Bogu stvari koje su pripisane Baalu. Zapravo, ovo je kao reći: “Jahve, ne Baal, je učinio ove velike stvari, toliko je snažan.” Da citiram starozavjetnog stručnjaka Tremper Longmana: “Što onda ovaj psalam govori? Slaže li se s poganskim religijama njihovih susjeda? Daleko od toga! Božje uništavanje Levijatana u Psalmu 74 je slika njegove moći. Nadalje, tu je poruka poganskim narodima kao i Izraelcima koji su u iskušenju da štuju tuđe bogove. Ta poruka implicitno izjavljuje: ‘bogovi nisu ništa; naš Bog je sve. Mislite da vaši bogovi pokazuju svoju snagu pobijedivši snage kaosa (kojeg je more bilo simbol). U krivu ste. To je bio Jahve, Bog Izraelaca, Bog naš.”
Da ovo naglase još jasnije, stihovi 13 i 15 počinju s zamjenicom u jednini, koja dodaje naglasak, govoreći (parafraziram): “To si bio ti, ne Baal, koji je rasjekao more” i tako dalje.
Dakle, što je Levijatan?
Kako Levijatana može imati simboličko i poetsko značenje u ovim odlomcima, ali predstavlja pravo stvorenje u Jobu 41? Važno je napomenuti da samo zbog toga što oba ulomka koriste istu riječ, to ne znači da riječ predstavlja istu stvar.
Dakle, možda je odgovor prepoznati to da iako je Levijatan u Jobu stvarno vodeno stvorenje, Levijatan u Psalmima i Izaiji je nešto sasvim drugo. Dakle, kada Job govori o životinji koja se ne može uhvatiti udicom, to se odnosi na stvarno zastrašujuće, vodeno stvorenje. S druge strane, kada Izaija i Psalmi govore o višeglavom čudovištu u kontekstu stranih naroda i bogova, vjerojatno se govori o lažnom bogu, prikazanim poput morske nemani.
Sljedeće pitanje je kad je Jahve uništio Levijatana u moru? Glavni kandidat za to je razdvajanje Crvenog mora. Ako je to tako, onda je Levijatan predstavlja stranu egipatsku vojsku, koja je uništena kada se voda obrušila na njih. Takva uzvišena pjesnička slika je prikladna za ovaj događaj, jer je Izlazak diljem Starog zavjeta je opisan kao najbolji primjer Božje moći i veličanstva, i iznad njega stoji samo stvaranje.
Da je u pitanju slikovit prikaz Izlaska podržava i korišćenje starozavjetno korištenje riječi Rahaba (hebrejski דהכ). U Jobu 26,12, imamo Rahaba koji je navodno vodeno stvorenje uništeno u vodenoj presudi. Međutim, u Psalmu 87,4 i 89,10 kao i Izaiji 30,7, vidimo da se Rahab koristi kao naziv za Egipat. (Vrijedi spomenuti u vezi ‘Rahabe’ iz Jerihona, koja je sakrila izraelske špijune, i postala pramajka Isusa (Matej 1,5), u pitanju druga hebrejska riječ, דחכ rachab). Moguće je, dakle, da se i kod Rahabe i Levijata semantički rasponi preklapaju, i obe riječi se mogu poetski tako koristiti da se odnose na Egipat.
Je li ovo u skladu s kreacionističkim pogledom?
Puno puta ljudi brkaju doslovno tumačenje Pisma s jednostavnim shvaćanjem Pisma. Nitko zapravo ne drži do doslovnog tumačenja Svetog pisma, bez obzira na to u kojem se dijelu spektra našao, i svako tumačenje mora omogućiti korištenje figurativnog jezika. Jednostavno (gramatičko-povijesno) tumačenje Pisma omogućuje nam da pročitamo Pismo onako kako su ga njezini ljudski pisci i izvorna publika razumjeli. Dakle, ako vidimo da u određenom kontekstu, Levijatan nije trebao biti shvaćen kao stvarno morsko stvorenje, ali u drugom kontekstu je, to nije u suprotnosti s, primjerice, vjerom u to da je svijet stvoren u 6 doslovnih dana, jer u svakom slučaju mi dopuštamo tekstu da diktira kako ćemo to interpretirati.
Autorica: Lita Cosner; Prijevod: Aleksandar J.; Izvor: Creation.com
