Ispričat ću vam priču koja vam može, a i ne mora biti poznata i nakon toga ću vam ispričati kako tu priču možete primijeniti na svoj život. Priča je o čovjeku iz Staroga zavjeta po imenu Jošua. Vjerojatno znate tko je on. Radi se o čovjeku koji je marširao oko jerihonskih zidina sedam puta, glasno vičući dok ih je Bog rušio. No to nije jedina bitka koju je vodio.
Na putu prema Obećanoj zemlji, Jošua se susreo s mnogim vojskama. Knjiga proroka Jošue prepuna je dragocjenih lekcija, no ja ću prijeći na onu koja me se danas najviše dojmila. Dobra je vijest da tu priču možemo upotrijebiti u vlastitim bitkama, na putovanju prema obećanjima koja nam je Bog obećao.
Nakon Jerihona, Bog je rekao Jošui što iduće da učini. Želio je neka ode u zemlju Aj. Volim to što prije svake bitke ili rata, Bog govori Jošui: „Ne boj se“. To je nešto što svatko od nas treba čuti nebrojeno puta, ne samo ususret bitkama, već i dok se susrećemo sa svakodnevnim izazovima. Volim to kako Bog nastavlja Jošui govoriti neka se ne boji, neka bude hrabar i to što ga podsjeća na to da je Bog uvijek s njim, kao što je i s nama.
VIDI OVO: Božje obećanje u koje se možemo pouzdati u svakom iskušenju i nevolji
Uglavnom, vratimo se na Aj. Bog započinje tako što Jošui govori neka se ne boji, nakon čega mu daje svoje obećanje. Bog govori Jošui da će on pobijediti ovu bitku te da će sam Bog predati zemlju Aj u izraelske ruke. Dobre vijesti, zar ne? Mnoštvo puta mogu čuti i osjećati Božja obećanja za moj život. Govori mi da će se pobrinuti za moju obitelj i da će voditi naše korake. Ponekad su Njegova obećanja općenite prirode, no ponekad su specifičnija, poput onoga kada je obećao da će se pobrinuti za naš odmor u Mississippiju.
Vjerujem da se svatko od nas suočava sa svakodnevnim bitkama te da, čitajući Bibliju, moleći ili razgovarajući s pobožnim mentorom, dobivamo Božja obećanja, koja nam govore da se ne trebamo bojati onoga s čime se suočavamo, jer se s time ne suočavamo sami.
Slično je vrijedilo za Jošuu. On je poznavao smjer u kojem ga Bog poziva i znao je što mu je Bog obećao u vezi bitke. Imala sam iskustva da, dok bih čitala Bibliju, bih osjetila obećanja koja mi Bog izlijeva u moje srce. Osjećala sam se tako dobro, tako pouzdano. No idućega dana, kada bih pokušala hodati u tom obećanju, malo je bilo teže. Vjerujem da je iz tog razloga Bog zapovjedio Jošui sljedeće što mu je zapovjedio.
„Tada reče Jahve Jošui: “Zamahni kopljem što ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke.” I podiže Jošua koplje što mu bješe u ruci i zamahnu prema gradu“. (Jošua 8, 18)
Bog je obećao pobjedu nad Ajom, no dok je Jošua usmjeravao koplje prema gradu, ne samo da je vodio svoju vojsku u rat, već je i hodao u vjeri. Vjerno je slijedio Božje naputke i pokazao je na tjelesan način kakvo povjerenje se nalazi u njegovom srcu; koplje je usmjerio u određenom smjeru, no također je i proklamirao (kako bi svi vidjeli) da ide u tom smjeru, jer mu je tako Bog rekao. Nije se bojao i njegovo je koplje to pokazivalo.
Preselimo se u novi grad, prihvatimo zastrašujuću promociju na poslu. Prihvatimo položaj koje nam vodstvo daje ili pristajemo na pružanje pomoći u disciplini u kojoj nismo u potpunosti sigurni. Bez obzira na to radi li se o treniranju djece, biblijskoj školi, vođenju tima ili ustrajnosti u teškom razdoblju braka, hodamo u vjeri prema stvarima koje je Bog postavio u našim životima. Hodamo s pouzdanjem u nepoznato, jer nam Bog govori da se ne bojimo. Držimo naša koplja, čak i ako nam ruke drhte i iskoračujemo u vjeri. Ili bismo to trebali. No zbog lekcije, recimo da usmjeravamo naša koplja s pouzdanjem prema određenoj obećanoj zemlji. Što je sljedeće?
Bitka, naravno!
Jeste li se ikada našli usred bitke, koja je djelovala kao da traje deset godina? Kao da joj se ne vidi kraj. Čak i ako znate da pobjeda dolazi, kada se suočavate s neprestanim poteškoćama, vaša se vjera može topiti. Kada čitam o bitci u Aju, uvjerena sam da je ona trajala dulje od pet minuta.
Strategija je bila izvrsna; namamili su neprijatelje usred ničega, nakon čega su napali prazan grad i dočekali u zasjedi vojnike Aja, što je dovelo do bitke epskih proporcija. Sve je bilo izvrsno, no ne vjerujem da se odvijalo brzo. Sigurna sam da je potrajalo neko vrijeme. Mogu zamisliti Jošuu koji je, u svojoj ljudskosti, bio zabrinut za svoje vojnike. Vjerojatno je bio u strahu dok se plan ispunjavao, možda je mentalnim prstima prekrio svoje oči dok se pripremao zauzeti zemlju svog neprijatelja.
„Bilo je dvanaest tisuća onih koji su izginuli toga dana, ljudi i žena – sav Aj. Jošua nije spuštao ruke kojom bijaše zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja“. (Jošua 8, 25-26)
Bitka se nastavila, neprijatelj je bio moćan, ishod nesiguran, pobjeda još uvijek nije bila izborena, no znate li što je Jošua učinio, usprkos izgledima? Nije povukao svoju ruku. Držao je koplje, usmjerio ga je u smjeru Božjeg obećanja, sve dok rat nije bio dobiven.
VIDI OVO: Zarobljeni ste nekim grijehom? Postoji način da ga pobijedite!
Hodao je u vjeri, no još važnije, nastavio je hodati u vjeri i za vrijeme bitke. Toliko puta se nađemo u situacijama koje izgledaju beznadno, a pobjeda je predaleko da bismo je mogli vidjeti. Postanemo obeshrabreni i ne želimo nastaviti. Naše ruke se umore. Strah se nagomila. Bitku započnemo s pouzdanjem, no kada stvari postanu teške, lako je povući ruke. Ne izdržavamo do završetka bitke. Povlačimo se i čineći tako, propuštamo obećanje pobjede koje je Bog imao na umu.
Ako ste i sami u sličnoj situaciji, želim vas ohrabriti da držite svoje koplje u vjeri. Usmjerite ga prema obećanjima koja Bog daje. Nemojte spustiti ruke kada se bitka oduži, već umjesto toga mirno držite ruku u vjeri, sve dok Bog ne proglasi završetak. Nemojte propustiti pobjedu koju je Bog obećao za vaš život. Nemojte spustiti ruku dok bitka ne završi.
Autorica: Brie Gowen; Izvor: Faithit.com
