Nemoj govoriti loše o drugima niti dobro o sebi.
(Te riječi, toliko dragocjene koliko i zahtjevne, zapisao je svojedobno Buson, japanski slikar i haiku pjesnik.)
Ne, nemoj govoriti loše o drugima.
Lošim riječima ništa ne dodaješ životu.
Njima tek zatrpavaš svjetlila koja žive u svakome. Njima trneš i svjetiljku svoje duše.
Loše riječi su poput lošega sjemenja iz kojega niče smrt, a ne život.
Ali nemoj govoriti ni dobro o drugima ako dobre riječi ne izgovaraš od srca, ako ne vjeruješ u njihovu životnost.
Radije šuti i ostani po strani.
Dopusti drugima da se bore sa životom, dopusti životu da se bori s njima, ako nisi spreman biti dio života koji traje.
Dio ljubavi koja sve obnavlja.
Nemoj govoriti dobro o sebi.
Nastoj o sebi uopće ne govoriti.
Jer što mogu reći riječi ako život šuti?
I što treba dodati rječitom životu?
Dopusti dobroti da govori kroz tvoj život i neka ti to bude dovoljno.
Ali nemoj govoriti ni loše o sebi, čak i ako si uvjeren da je ono što bi rekao istinito. Pogotovo nemoj govoriti loše o sebi ako se time želiš istaknuti, ako se time želiš očitovati skromnim i poniznim.
Jer nije čovjekova veličina u tome da sebe ponizuje, nego u tome da sebe prihvati i čitavim svojim bićem poslužuje dobrotu.
I zato nemoj živjeti zagledan u ono što te sapinje nego u ono što te raskriljuje.
Kada govoriš, govori u prilog životu.
Govori riječi tople, pronicave, riječi poticajne. Govori s povjerenjem da u svakome prebiva životvorna snaga koja i najmučniju zamrlost umije preobraziti u nesavladiv zanos.
Pohodi srca onih kojima se obraćaš, jer na svijetu nema drugog mjesta gdje se ljudi mogu dovoljno, kamoli do kraja, susresti.
Kada govoriš, rađaj svijet.
Zauzimaj se za njega.
Autor: Stjepan Lice
