Zašto nekim ljudima nikada ne možeš nikada ugoditi? Ova poučna priča će vam dati odgovor!
Jedan čovjek, idući iz grada kući, jahao je na magarcu, a njegov sin, dječak od desetak godina, išao je pored njega pješice. Susretne ih jedna žena i reče:
To nije ispravno, brate, da ti jašeš, a dijete da ti ide pješice; tvoje su noge jače od njegovih!
Onda otac sjaše s magarca, a podigne sina na njega. Malo dalje, srete ih jedan čovjek koji reče:
Nije lijepo od tebe, momče, da ti jašeš, a otac da ide pješice. Tvoje su noge puno mlađe.
Onda su uzjahali obojica i krenuli dalje.
Sretne ih drugi čovjek, pa kaže:
Kakva je to budalaština: dva magarca na jadnoj slaboj životinji! Trebao bi netko uzeti batinu pa da vas obojicu skinuti dolje.
Onda otac i sin siđoše sa životinje i obojica krenuše pješice: otac s jedne strane, sin s druge, a magarac u sredini. Sretne ih drugi čovjek:
Alaj ste vi tri čudna bića! Ne bi li bilo bolje da jedan od vas jaše? Onda otac reče sinu:
Mi smo obojica jahali na magarcu, sada valja da magarac jaše na nama.
Otac i sin obore magarca na zemlju, jedan mu sveže prednje a drugi zadnje noge, pa ga onda uzmu među se na kolac i tako ga ponesu. Kako su se ljudi, koji su ih susretali, još više smijali i čudili, otac spusti magarca na zemlju i odvezujući ga poviče:
Ja sam luđi i od ovog magarca, jer hoću cijelome svijetu ugoditi! Od sada ću sa svojim magarcem da činim što je meni volja, a ljudi neka govore što im je drago.
Tako otac uzjaše magarca, a sin pješice pored njega, i tako odoše kući.