Postoje ljudi koji ne mogu podnijeti da se nešto dobro događa blizu ili oko njih. To je najčešće zato jer su se navikli ‘hraniti’ nekim ‘crnilom’. Stoga, gotovo uvijek na stvari gledaju kroz ‘tamne naočale’.
Njima se to događa najčešće iz nekoliko razloga.
Jedan od njih je neka ozbiljna trauma koja je obilježila njihov život, a koja ‘nije riješena’, tj. koja u njima ‘putuje kroz vrijeme’ i umnogome upravlja njihovim življenjem, a posebno odnosima s drugim ljudima. Zato, podsvjesno, često ne mogu prihvatiti ni Boga kao najviše dobro.
Drugi česti razlog gledanja kao da je ‘sve crno’ je taj što je taj čovjek u nekoj svojoj prošlosti napravio jednu ili više krupnih pogrešaka (promašaja). To utječe na njega tako da spomenutu pogrešku (ili grijeh) ne može sebi oprostiti pa se u današnjem vremenu na neki način ‘kažnjava’, (pod)svjesno smatrajući da ne zaslužuje neko dobro da mu se dogodi.
VIDI OVO: 3 stvari iz djetinjstva koje vas određuju za cijeli život
Treći razlog je iskrivljena slika o sebi od ranog djetinjstva, u kojem su se ‘urezale’ misli ili (nečije) riječi o tome kako ‘nije vrijedan’, kako ‘od njega neće biti ništa’ ili štogod gorega. Posljedica toga zna biti prihvaćanje takvih ‘naljepnica’ u dubokoj nutrini. Onda i u narednim desetljećima te ‘naljepnice’ znaju čovjeka držati zgrčenim i ‘nikad dovoljno vrijednim’ u svojim očima. To zna biti čak i dok čovjek ostvaruje i mnoge uspjehe u određenim područjima.
Nevidljiva moć ‘zalijepljenih’ obrazaca je mnogo veća nego što se to čini na prvi pogled. Stoga, uvijek valja pokušati imati dublje razumijevanje drugoga (a i sebe) i, ako je moguće, nekako pomoći, potražiti izlazak iz ‘sjenki prošlosti’. Naravno, na Božji način.
Autor: Dražen Radman
