Neispovjeđeni grijeh je opasan jer će rezultirati određenom vrstom odvojenosti između kršćanina i Boga. U našem životu trebamo svakodnevno ispovijedati grijehe Bogu.
Biblija nam govori da smo svi sagriješili i da zbog toga zaslužujemo smrt. (Rimljanima 3, 23; 6, 23) Grijeh je biblijski definiran kao promašivanje cilja, kojeg je Bog odredio za nas.
Nitko od nas ne može savršeno ispunjavati i činiti ono što Bog želi od nas, jer nam smeta grijeh. Nakon što povjerujemo u Isusa, naš sav grijeh je otkupljen i Bog na nas gleda kao na pravednike zbog Isusove žrtve. (2. Korinćanima 5, 21)
Umjesto da gleda na naš grijeh, Bog nas vidi kroz Isusov savršen život i žrtvu. (Titu 3, 5) Oni koji odbace Isusa dobivaju vječnu kaznu. (2. Solunjanima 1, 8-9; Ivan 3, 15-18)
Iako je Isus otkupio sve naše grijehe i premda smo po Isusu slobodni od okova grijeha (Rimljanima 6, 5-11; 17, 18; Galaćanima 5, 1), znamo da i dalje, kao kršćani griješimo.
Zašto trebamo ispovjediti svoje grijehe?
Što trebamo činiti nakon što sagriješimo? Hoće li nam grijeh biti oprošten ako ga ne priznamo? Ako su naši svi grijesi već oprošteni, koja je svrha u priznavanju? Postoji li opasnost od nepriznatog grijeha?
U vezi ovih stvari, korisne upute daje nam apostol Ivan. U svojoj poslanici, Ivan je napisao: „Ako priznamo naše grijehe, dobar je i pravedan Bog i oprostit će nam naše grijehe, očistit će nas od svake nepravednosti“. (1. Ivanova 1, 9)
Poslanice Efežanima 1, 14; 4, 30; 2. Korinćanima 1, 22 i Rimljanima 8, sve one potvrđuju da je naše spasenje sigurno kada dođemo Kristu. No kada griješimo i kada izbjegavamo doći k Bogu, tada stvaramo prepreku između nas i Boga.
Koje posljedice uzrokuje neispovjeđeni grijeh?
Iako grijeh neće rezultirati vječnom smrću za one koji vjeruju u Isusa, rezultirat će određenom vrstom odvojenosti između kršćanina i Boga. Slično kao što neposlušno dijete i roditelj imaju iskustvo otežanog odnosa i udaljenosti, što vrijedi i kada roditelj ne pokazuje ljubav djetetu ili ako nema odnos s njime, na sličan način naš grijeh stvara udaljenost i odvojenost u našem odnosu s Bogom.
Bog želi da odnos između Njega i Njegovog naroda bude obnovljen. (Izaija 65, 2; 66, 13; Matej 23, 37; Joel 2, 12-13) Bog nas osvjedočuje o naš grijeh i dovodi nas do kajanja, kako bi nas mogao očistiti i obnoviti odnos koji ima s nama.
Kada kršćani odbijaju priznati i pokajati se za svoje grijehe, iskusit će slomljen i otežan odnos s Bogom, poremećaj u odnosima s drugim kršćanima i manjak duhovnog rasta.
Ivan to ovako objašnjava: „Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i svega svijeta. I po ovom znamo da ga poznajemo: ako zapovijedi njegove čuvamo. Tko veli: “Poznajem ga”, a zapovijedi njegovih ne čuva, lažac je, u njemu nema istine. A tko čuva riječ njegovu, u njemu je zaista savršena ljubav Božja. Po tom znamo da smo u njemu. Tko veli da u njemu ostaje, valja mu ići putom kojim je on hodio“. (1. Ivanova 2, 1-6)
Neispovjeđeni grijeh je prepreka za posvećenje
Kršćani bi trebali tražiti svetost i zbog toga bi trebali željeti živjeti živote koji udovoljavaju Bogu. (Matej 22, 37-38; Ivan 14, 15) Neispovjeđeni grijeh prepreka je prema tom udovoljavanju Boga.
Bog žudi za time da se raduje u nama (Psalam 37, 23, Rimljanima 8, 38-39) i za zajedništvom s nama. (Psalam 84, 11; Psalam 115, 13; 1. Samuelova 2, 30) Kada kršćani ne priznaju i ne pokaju se za svoje grijehe, Bog ih u ljubavi disciplinira. (Hebrejima 12, 7-11)
Ako uhvatimo sami sebe u tome da griješimo, a da ne priznajemo grijehe i bez želje za kajanjem, trebat ćemo pobliže proanalizirati naš osoban odnos s Bogom i vidjeti jesmo li zaista i dalje u vjeri. (2. Korinćanima 13, 5)
Prijevod: Ivan H.; Izvor: Compellingtruth.org
