„Ne bi nas se trebalo uvjeravati da ljudi mogu biti bilo kakvog spola ili roda. Ne mogu. Muškarac je muškarac, a žena je žena. To je zdrav razum.“
Britanski premijer Rishi Sunak izrekao je ove rečenice u srijedu, na godišnjoj konferenciji njegove stranke u Manchesteru, u Engleskoj. Taj jednosatni govor potaknuo je jedan od najdužih pljeskova, kao i reakcija na društvenim mrežama. Svrha ovog govora bila je osvajanje što je moguće više glasova. Sunakovi izgledi za pobjedu na idućim izborima su između nepostojećih i nikakvih, ali pokušava. Zato i govori da ”muškarac može biti samo muškarac” i zbog toga želi biti popularan. Na ovaj pogled se nekada govori da kritizira rod, budući da stavlja prednost biološkog spola u odnosu na rodni identitet. No Sunak to naziva samo ”zdravim razumom”.
No naravno, to se ne smatra zdravim razumom u posljednjih nekoliko godina. Zbog ovakve izjave mogli bismo se zapitati: „Znači li ovo nekakav pomak u javnom diskursu u vezi seksa, seksualnosti i problema sa spolovima? Bi li se ovakav trend mogao replicirati i u SAD-u? Kako bi kršćani trebali reagirati?“
Promjena mišljenja u Britaniji
K. Rowling znala je što je radila u prosincu 2019. kada je objavila svoje poglede o tome da je spol stvaran:
Dress however you please.
Call yourself whatever you like.
Sleep with any consenting adult who’ll have you.
Live your best life in peace and security.
But force women out of their jobs for stating that sex is real? #IStandWithMaya #ThisIsNotADrill— J.K. Rowling (@jk_rowling) December 19, 2019
„Odijevajte se kako želite. Nazivajte se kako želite. Spavajte s bilo kojim odraslim čovjekom koji na to pristane. Živite svoje živote najbolje što možete u miru i sigurnosti. No tjeranje žena da daju otkaze zbog izjave u kojima su rekle da je spol stvaran #PodržavamMayu #OvoNijeVježba
S hashtagom #OvoNijeVježba Rowling je signalizirala o tome koliko je svjesna da je ovo ključan trenutak. Znala je da će ovo biti okidač za mnoge, što i jest bilo. No što je s drugim hashtagom? Tko je Maya?
Maya Forstater bila je istraživačica iz trusta mozgova, čije su kritike u vezi pitanja rodova dovele do kontroverzi. 2018. godine na Twitteru joj je bilo postavljeno sljedeće pitanje: „Želite li reći da trans žene nisu žene?“ Na to je odgovorila ovako:
„Da, smatram da muškarci nisu žene. Ne smatram da je biti žena povezano s identitetom ili ženskim osjećajima. Radi se o biologiji. Ljudi oba spola ne bi trebali biti ograničavani ili diskriminirani ako se ne prilagođavaju tradicionalnim očekivanjima vezanim za rod.“
Njezin ugovor nije bio obnovljen. No podnijela je žalbu 2019., tvrdeći da je odluka bila u suprotnosti sa Zakonom o jednakosti. Bez obzira na to, odbor za zapošljavanje odbilo je njezinu žalbu i smatralo je da njezini pogledi ”nisu vrijedni poštovanja u demokratskom društvu”. Zbog toga je Rowling napisala hashtag #PodržavamMayu.
Stvari su se promijenile. Maya se ponovno žalila na originalnu odluku i pobijedila je. Ranije ove godine dobila je odštetu u visini od 100.000 funti zbog diskriminacije. Nakon toga osnovala je dobrotvornu zakladu pod nazivom ”Spol je važan” i odredila je Helen Joyce kao čelnicu za odnose s javnošću. Joyce je iskusna novinarka u Economistu i pisac međunarodnog bestselera Trans, kojeg je New York Times pohvalio kao ”inteligentan i detaljan odgovor na zamisao koja kao da je preplavila liberalan svijet preko noći”.
Od 2019. razvoj događaja išao je ovako: LGB savez odvojio se od Stonewalla: najveće udruge za prava LGBT ljudi u Europi zbog prava trans ljudi. Kao odgovor na to, udruga za mlade koja podržava trans ljude Mermaids žalila se savezu LGB-a i time je postala prva dobrotvorna udruga koja je lobirala kod britanske vlade kako bi se status dobrotvorne udruge uklonio od druge udruge. Nadalje, Nacionalna zdravstvena udruga izdala je zapovijed o gašenju ”klinike za identitet roda” za djecu, odnosno Tavistock klinike i to nakon pritužbi koje traju više od 18 godina a koje se odnose na ”oštećenu djecu”. Kada se škotski premijer Nicola Sturgeon gromoglasno borio za odobravanje Zakona o prepoznavanju rodova u škotskom parlamentu, Rowling je bila protiv toga. Taj prijedlog zakona odbacio je Westminister ili britanski parlament. Tijekom ideoloških prijepora koji su nastali, Škotska je prešla od država koja je bila najmanje trans skeptična u Velikoj Britaniji, do one koja je bila najviše.
Sama Rowling doživjela je nešto poput rehabilitacije u očima šire javnosti. Nakon što su je prokazali za trans-fobiju, mnogi sada javno preispituju prijeke sudove, kroz koje je prošla; kao u fascinantnom podcastu iz The Free Pressa. Novinari također prepoznaju širenje lažnih priča o njoj.
Novo normalno?
Zaista se čini da se plima preokrenula, tako da premijer Ujedinjenog Kraljevstva može izjaviti ne samo da muškarci mogu biti muškarci, a žene mogu biti žene”, nego da je bilo “zlostavljanja” oko tog pitanja i da se svi moramo vratiti “zdravom razumu”. Javni aspekti britanskog društva sve više izražavaju skeptično ne prema ključnim aspektima trans pokreta.
No, koliko god ljudi ovo doživljavali kao povratak “zdravom razumu”, ovo nije povratak kršćanskoj viziji. Ne još.
Trans-skeptični pokret u Ujedinjenom Kraljevstvu uglavnom je sekularan, a vode ga rodno kritične feministkinje i aktivistice za prava homoseksualaca za koje je spolna binarnost od kritične važnosti. Budući da je to uglavnom sekularan pokret, dosegao je djelomičan uspjeh u promjeni popularnog mišljenja. Kada čuje trans-skeptična stajališta, prosječni Britanac ne posumnja da se ispod površine krije kršćanska agenda. Ne sumnjaju da kršćani vrebaju bilo gdje, no na pitanje poznaju li kršćanina, polovica stanovništva kaže ne. Teže je odbaciti trans-skeptični pokret kao distopiju Sluškinjine priče, kada su otvorene zagovornice takvog pokreta lezbijke poput Julie Bindel ili Kathleen Stock. Ipak, ti svjetovni dobici u popularnosti nadoknađeni su gubicima. Postoji temeljna nestabilnost “novog normalnog”. To je savršeno obuhvatio govor Rishija Sunaka.
VIDI OVO: 9 stvari koje trebate znati o istospolnim brakovima
”Ne” trans pokretu, ali ”da” homoseksualnim brakovima
Unutar četiri rečenice svoje ”zdravorazumskog” odjeljka, Sunak je podsjetio na konferenciji na sljedeće: da je ova Konzervativna stranka donijela zakone za istospolne brakove’. 2013. polovica konzervativnih zastupnika glasovala je protiv homoseksualnih brakova, no prijedlog zakona je doista predložen i usvojen pod konzervativnom vladom. 2023. Sunak to predstavlja kao postignuće konzervativaca. Što god drugo rekli o ovome, to sažima ono gdje bi se novo normalno moglo nastaniti u Britaniji. Možda se krećemo prema skeptičnom ”ne” o transseksualcima, dok cijelo vrijeme zadržavamo ponosno ”da” homoseksualnim brakovima.
Dvanaest godina ranije na istoj konferenciji, tadašnji premijer David Cameron najavio je svoju podršku istospolnim brakovima: ”Ne podržavam homoseksualne brakove iako sam konzervativac. Podržavam homoseksualne brakove jer sam konzervativac”. Cameronovo razmišljanje predstavljeno je kao konzervativni argument: ”Konzervativci vjeruju u veze koje nas vežu; da je društvo jače kada se zavjetujemo na odanost jedni drugima i kada podržavamo jedni druge”.
Ako je brak dobar, više brakova je bolje. To je bio argument koji vrijedi i danas. Camerona je ohrabrio utjecajni članak Douglasa Murraya u Spectatoru. Tjedan dana prije Cameronova govora, Murray je napisao da bi konzervativni Britanci trebali “pozdraviti prihvaćanje homoseksualaca u bračno okrilje”. Proširenje bračnog kruga na homoseksualne parove predstavlja “ne pretvaranje braka u homoseksualca, već davanje konzervativizma homoseksualacima”.
Bilo je to 2011. U godinama koje su uslijedile, Murray je išao dalje. 2019. napisao je The Madness of Crowds, prikazujući neke od načina na koje je naše društvo preuzelo vrlinu kao što je jednakost i, da upotrijebimo sveobuhvatnu analogiju knjige, “skrenulo s tračnica”. Baš kad se činilo da vlak jednakosti stiže na svoje željeno odredište, iznenada se zahuktao i skrenuo s tračnica.
Iz onoga što je govorio Murray, može se zaključiti da on smatra da se nesreća dogodila relativno nedavno. Prije nego što su se pojavila dostignuća poput “istospolnih brakova”, išli smo prema ravnoteži jednakosti; ali od tada, možda u zadnjih desetak godina, probili smo prepreke homoseksualnim aktivizmom, pro-LGBT+ obrazovanjem i s još mnogo toga. Ostatak knjige daje pregled onoga što Murray smatra olupinom u poglavljima pod naslovima “Gay”, “Žene”, “Rasa” i “Trans”.
Analogija je i nezaboravna i samo-pobijajuća. Niti jedan istražitelj mjesta nesreće ne bi svjedočio katastrofi na željezničkoj platformi, iskrivljeni metal i olupina posvuda – i zaključio da se problem morao pojaviti na kraju putovanja. Tko bi mogao zamisliti da je vlak usporio i mirno se zaustavio, a zatim ubrzao? Tako vlakovi ne funkcioniraju. Ni povijest ne funkcionira tako. Trendovi koji završavaju moralnom zbunjenošću obično imaju uzroke koji se stvaraju stoljećima. Ako želimo dijagnosticirati “ludilo” modernog društva, vjerojatno bismo trebali potražiti dublje, starije uzroke.
No moderni trans-skeptici obično imaju pogled na povijest Douglasa Murraya. Krenuli smo otprilike u pravom smjeru, sve dok 2010-ih nije izbio nepredvidivi napad “ludila”. Murray svoju knjigu završava trans pokretom, smatrajući ga najočitijim primjerom “ludila” o kojem govori. On izražava duboki skepticizam prema ideji da su muškost i ženskost samo stvar “softvera”, a ne i “hardvera”. Prema Murrayu, trebali bismo ponovno razmisliti ako zamišljamo da su osobe rodno neutralne. Ali evo ironije: Murray se snažno zalagao za to da brak bude rodno neutralan.
To je temeljna nestabilnost novog normalnog. To je problem, ali i prilika.
Ako ljudi nisu rodno neutralni, zašto brak jest?
U New Yorku ranije ove godine bio sam naguran u podrumu sa 150 drugih za predstavljanje nove knjige Mary Harrington Feminism Against Progress. Kao britanska autorica, ona se uklapa u profil mnogih na čelu rodno kritičnog pokreta: dugo je vremena provela na političkoj ljevici i u istospolnim vezama. Iako se značajno promijenila posljednjih godina. Sada je majka, sretno udana za muškarca, samoproglašena anti-progresivna i spisateljica mnoštva djela koja su povezana s kršćanstvom, kao i djela koja afirmiraju kršćanstvo.
Među mnogim drugim problemima, knjiga cilja na trans pokret kao najočitiji primjer onoga što ona naziva “Meat Lego Gnosticism”. To je ugodno i poučno štivo. Harrison koristi riječi poput “smrdljive soli”, a njezina analiza ima koristi od pokrivanja mnogo duljeg povijesnog raspona od Ludila gomile.
Organizatori predstavljanja knjige morali su se truditi preseliti se, nakon što je izvorno mjesto otkazano pod pritiskom prosvjednika. Ovo je još jedan znak da su Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD trenutno na različitim kulturološkim pozicijama. Harringtonovo pokretanje u Velikoj Britaniji nije pretrpjelo takve drame. No ovo okupljeno mnoštvo na Lower East Sideu bilo je zadivljeno dok je govorila istine koje su daleko više prihvaćene na njezinoj strani Atlantika.
Na kraju sam započeo razgovor sa svojim susjedom: bankarom s Wall Streeta i posustalim katolikom. Činio se predstavnikom mnogih koje sam upoznao te noći. Prije pet godina bio je za gay i za trans brakove. Sada je za gay, a nije za trans i predvidio je, kao i ja, da će da i ne postati daleko više prihvaćeni u Sjedinjenim Državama u budućnosti, dok ”će Britanci voditi”.
No želio sam da razmisli je li dosljedan stav ne za oba braka. Zato sam duboko udahnuo i rekao: ”Mislim da te neću uvjeriti u ovom razgovoru, ali želim da o ovome razmišljaš: ako ljudi nisu rodno neutralni, onda možda nisu ni brakovi”. Djelovao je kao da je ovo nešto o čemu želi razmišljati. Počeli smo razgovarati o važnijim stvarima, uglavnom o Isusu. Ali kad bih htio razgovarati o onome što sam mislio pod svojom rodno neutralnom linijom, evo kako bih to učinio. Pokušao bih pronaći zajednički jezik na ovih sedam priznanja.
Možemo li se složiti…
1. Da je seksualna aktivnost od značajne važnosti?
Znamo da je to od velike važnosti, jer se s pravom zaštitnički ponašamo prema ženskim prostorima. Nije da su trans osobe vjerojatnije počinitelji seksualnih zločina; jednostavno želimo biti oprezni u pogledu nečijeg pristupa svlačionicama, kriznim centrima za silovanje, ženskim zatvorima i tako dalje. Zašto? Zbog toga što je potencijal da bilo tko počini prekršaje seksualne prirode od značajne važnosti.
Shvaćamo da je seks u drugoj kategoriji, da to nije aktivnost koja se radi u slobodno vrijeme. Kada aktivnosti u slobodno vrijeme krenu po zlu, dajemo recenzije s jednom zvjezdicom. Kad seks pođe po zlu, zovemo policiju. Ako me natjeraš na partiju tenisa, jednostavno si čudan. Ako me prisiliš na seks, ti si silovatelj. Izuzetno zlo silovanja govori nam da postoji iznimna svetost seksa. To znači da su moderne pretpostavke o “kulturi spajanja” besmislice. Seksualna aktivnost je značajna. To je zajednica osoba, a ne samo zajednica tijela. Duboko je smislen i nije ležeran niti jednokratan.
2. Da seksualno samo-izražavanje nije pravo.
Nemam pravo osloboditi svoje seksualne želje; imam odgovornost pripitomiti ih. Pripitomljavanje seksualnosti, osobito muške spolnosti, ključno je za blagoslov i zaštitu drugih, osobito žena i djece. To je bilo u središtu kršćanske seksualne revolucije koja je izgradila našu modernu osjetljivost na pristanak i mnogo više.
3. Da postoje dva spola i da su ona trajna.
Svi se mi na razne načine borimo s tim što znači biti pripadnik svog spola. Kulturološki gledano, rodno izražavanje doista može biti fluidno. No, ljudi nisu rodno neutralni niti rodno zamjenjivi. Možda se naši susjedi i suradnici protive tome. Ipak, mnogi u Ujedinjenom Kraljevstvu se vraćaju na ovu poziciju “zdravog razuma”, a predviđam da će i mnogi u SAD-u učiniti isto.
4. Da postoje prostori određeni za svaki spol.
Već smo spomenuli neke spolno definirane prostore: svlačionice, muški i ženski sportovi, zatvori, krizni centri za silovanje i tako dalje. Ne možete tražiti pravo ulaska u takve prostore samo zato što ste to odlučili. Ako uđem u prostor samo za žene, nisam time na prekrasan način obogatio taj prostor time što se i sam ”osjećam” kao žena. Prekršio sam privatnost tog prostora.
Ako inzistiram na tome da moja ljudska prava uključuju i pravo ulaska u taj prostor, onda sam ja, muškarac, redefinirao pojam ”žensko” i u biti uništio taj prostor. To nije u redu.
4. Da su u ovome smislu ponašanja daleko važnija od želja.
Zabraniti biološkom muškarcu ulazak u prostor koji je samo za žene ne znači poreći njegov snažan osjećaj da je žensko. Time se ne briše ni njegov identitet. Umjesto toga, u ovim okolnostima, treba dati prednost vanjskom nad unutarnjim i tjelesnom nad mentalnim.
5. Da postoje načini kako se može iskazati briga za ljude bez potrebe promjene cijelog društva
Ponekad uključivost s pravom uključuje transformacije u cijelom društvu: npr. rasna integracija ili pristup osobama s invaliditetom. Ali ponekad to nije moguće niti je poželjno. Iskreno smo iskreni prema onima koji doživljavaju veliku nelagodu sa svojim tijelom općenito, a posebno svojim spolom. Želimo učiniti sve što možemo kako bismo ublažili tu nelagodu, ali također moramo podržati prethodnih pet priznanja. Ponekad će to značiti održavanje određenih institucija i struktura, što nije isto što i netrpeljivost.
6. Da su ljudi u ovakvim raspravama nazivani fanaticima, iako to nisu bili.
Tijekom kulturoloških ratova zna doći do porasta strasti, što bude još žešće kada se radi o pitanjima seksa i identiteta. Ali s vremena na vrijeme, ljudi su nepravedno nazivani “netrpeljivima” ili fanaticima, iako su zapravo cijenili dobrobit druge zanemarene skupine, kao što su interesi žena ili djece.
Brak je prostor kojeg definira spol
S ovih sedam priznanja mogu se složiti oni koji su postali čak i malo trans-skeptični. Oni su također temelj kršćanske seksualne etike. Dodatak kojeg stvara kršćanin odnosi se na to da je brak također prostor definiran spolom. To je ultimativni prostor definiran spolom. No, ako ljudi nisu rodno neutralni, onda možemo zamoliti svoje svjetovne prijatelje neka uzmu u razmatranje je li brak rodno neutralan. Ako je to dopušteno, onda slijedi sve ostalo u kršćanskoj seksualnoj etici.
Kažemo da je seks značajan (1) i stoga treba trenirati i obuzdati seksualno samo-izražavanje (2). Vjerujemo da je spol, muški ili ženski, sastavni dio seksualnog čina i da je, budući da spolovi nisu međusobno zamjenjivi (3), muško-muški odnos vrlo različit od muško-ženskog odnosa, koji je vrlo različit iz žensko-ženskog odnosa. To jednostavno nisu iste stvari. Dakle, David Cameron je u krivu: dodavanje muško-muških i žensko-ženskih odnosa u definiciju braka ne proširuje brak; u potpunosti ga redefinira. Baš kao što dodavanje bioloških muškaraca vašoj definiciji žene redefinira “žensko”.
Nemam pravo ući u prostor definiran spolom samo zato što to želim (4). Ako se ne uklapam u taj prostor definiran spolom, ali inzistiram da me se uključi, inzistiram na tome da redefiniraju njihov prostor definiran spolom. No postoje neke stvari u koje nemam pravo ulaziti ili redefinirati, a brak je jedna od njih. Ovim se ne želi izbrisati postojanje onih koje privlače ljudi istog spola. Samo treba reći da je u ovom području ponašanje važnije od želja (5). Trebali bismo se jako brinuti za manjinu ljudi koje privlače isključivo istospolni odnosi, baš kao što nam je jako stalo do manjine ljudi koji doživljavaju seksualnu disforiju, ali to ne mora značiti promjenu reda naših institucija ili seksualne etike (6). Naposljetku, trebali bismo priznati da su neki nazvani fanaticima koji su, zapravo, cijenili institucije i često zanemarene skupine, kao što su djeca, u svojoj privrženosti kršćanskoj seksualnoj etici (7).
Ne kažem da će išta od ovoga uvjeriti naše svjetovne prijatelje, ni u jednom razgovoru, to je sigurno. No ono što sam doživio ovdje u Ujedinjenom Kraljevstvu sugerira što bi se moglo dogoditi po pitanju razgovora o trans stvarima u Sjedinjenim Državama i šire. U bliskoj budućnosti zalaganje protiv rodno neutralnog braka s nekim bi ljudima moglo postati lakše, a ne teže.
Autor: Glen Scrivener; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.
