Postoji puno toga što nas može uznemiriti. Ne uznemirujte se kad vremena postanu teška, jer Isus je na vašoj strani.
Jedna od stvari s kojom se mnogi bore je zabrinutost. Samo pogledajte vijesti ili poslušajte što drugi govore i sigurno ćete čuti ili vidjeti nešto što bi moglo uznemiriti vaše srce.
U Ivanu 12, Isus govori mnoštvu (uključujući i učenike) da će biti razapet. Nešto kasnije, u intimnom okruženju pashalnog obroka, Isus govori svojim učenicima da će ga jedan od njih izdati. Zatim nastavlja da će ga Petar zanijekati. Očito je da je sve ovo učenicima zasmetalo.
Nakon Posljednje večere, prije nego što je uhićen, Isus uvjerava svoje učenike:
“Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!” (Ivan 14, 1)
Ne uznemirujte se kad vremena postanu teška
Kad je Isus rekao: “Neka se ne uznemiruje srce vaše!“, tješio je svoje učenike, koji su definitivno imali uznemirena srca. Isus im obećava da Njegova smrt neće biti kraj, kao što ni Petrovo poricanje neće biti kraj za Petra. Objašnjava da će Njegova smrt, uskrsnuće i uzašašće na nebo donijeti dva specifična blagoslova: omogućit će Mu da im pripremi mjesto kod Oca i pošalje im Duha Svetoga da ih tješi.
“U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14, 2)
Kad je Isus rekao da će “pripremiti mjesto” za učenike, govorio je o svojoj smrti (Ivan 14, 3). Ne bismo trebali zamišljati da Isus posljednjih 2000 godina “gradi nebo” i da je ono još uvijek “u izgradnji”. Umjesto toga, Njegove riječi znače da je Njegova smrt bila potrebna da dobijemo mjesto u Očevoj kući. To mjesto je već spremno.
Kao dio smirivanja strahova učenika, Isus je također obećao da će, kad napusti zemlju, poslati Duha Svetoga učenicima i svim vjernicima. Kroz 15. i 16. poglavlje Evanđelja po Ivanu Isus govori o pobjedi učenika nad svijetom snagom Duha.
Gledajte dalje od trenutne nevolje
Kad se suočimo s problemima, u iskušenju smo da mislimo da bismo Mu mogli bolje vjerovati kad bi bio vidljiv i u tijelu. Kad nam počnu dolaziti te misli, trebamo se tješiti dvjema ključnim činjenicama: Isus je učinio sve što je trebalo da bismo došli u Očev dom i Duh Sveti živi u nama da nam pomaže, ako se prepustimo Njegovom vodstvu.
Vjerni ljudi nastavljaju dalje kad drugi ljudi odluče odustati. Vjerni ljudi su ustrajni. Oni mijenjaju svoju perspektivu i usredotočuju se na Božja obećanja u Njegovoj Riječi.
U 2. Korinćanima 4 Pavao kaže da trebate imati pravu perspektivu kad prolazite kroz problem. Ako želite ustrajati, nemojte gledati na privremeni problem. Gledajte dugoročnu nagradu. Ne gledajte na privremenu bol – gledajte dugoročni dobitak. Vaše ime je u Knjizi života i imate dom na nebu.
“Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.” (Ivan 14, 27)
Kad dođu strašne, tjeskobne misli, podsjetite se na Isusove riječi: “Neka se ne uznemiruje srce vaše!” Čak i kad se čini da se stvari pogoršavaju, recite: “Isuse, odbijam brinuti zbog ovoga. Usred svega znam da si Ti sa mnom i da me nevolje neće uništiti. Ti ćeš mi dati snagu i milost da prođem kroz sve. Ti si Pobjednik nad svime i s Tobom ću proći kroz sve.”
