Biblija ne pokušava dokazati postojanje demona ništa više nego što pokušava dokazati Božje postojanje. Ona jednostavno izvješćuje o njihovim aktivnostima kao da njezini prvi čitatelji prihvaćaju njihovo postojanje.
Ni rani crkveni oci nisu imali poteškoća s realnošću i osobnošću demona. Origen je pisao: ”Što se tiče đavla i njegovih anđela te protivničkih sila, crkveno učenje drži kako ta bića doista postoje; ali što su oni ili kako postoje nije objašnjeno s dovoljnom jasnoćom. Ovog mišljenja, ipak, pridržava se većina: da je đavao bio anđeo, i kada je otpao, nastojao je da otpadne što je više moguće anđela s njim; i ti su, čak do današnjih dana, nazivani njegovim anđelima.”
Evanđelje po Luki 11,24-26 donosi nam koristan uvid u osobnost i ličnost zlih duhova. Nakon što je Isus istjerao demona koji je čovjeka učinio nijemim, Njegovi su ga ogovarači optužili da demone izgoni uz pomoć ”Belzebula, poglavice zlih duhova” (Lk 11,15). Tijekom rasprave o demonima koja je uslijedila, Isus je rekao: ”Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta po pustim mjestima tražeći pokoj, ali, kako ga ne nalazi, rekne: ‘Povratit ću se u kuću svoju odakle sam izišao.’ I kad stigne, nađe je pometenu i uređenu. Zatim ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i tu se nastane. Tim bude posljednje stanje ovoga čovjeka gore od prvoga” (stihovi 24-26)
Iz ovog odlomka možemo skupiti nekoliko smislenih podataka o demonima.
- Demoni mogu postojati izvan ili unutar ljudskih bića. Demoni su, čini se, duhovi koji nalaze mjeru odmora u organskim bićima, čak i svinjama dajući prednost pred ništavilom (Mk 5,12). Ovi duhovi mogu preuzeti teritorijalna prava i biti povezani s određenim zemljopisnim lokacijama koje su bile upotrijebljene za sotonske svrhe.
- Oni su kadri kretati se po volji. Budući da su duhovna bića, demoni nisu podložni ograničenjima naravnoga svijeta. Zidovi crkvene zgrade nisu sigurno mjesto skloništa od demonskih utjecaja; samo molitva i duhovna vlast može to učiniti.
- Oni su kadri komunicirati. Očito je iz Evanđelja po Luki 11, da zli duhovi mogu komunicirati jedni s drugima. Oni također mogu govoriti ljudima kroz ljudskog podložnika, tako kako su činili kroz opsjednute iz Gadare (Mt 8,28-34). Takvi ekstremni slučajevi otkrivaju preuzimanje centralnog nervnog sustava. Slabiji stupanj kontrole uključuje one koji obraćaju pažnju na prijevarne duhove (1 Tim 4,1).
- Svaki od njih posjeduje poseban identitet. Zamijeti uporabu osobnih zamjenica u Evanđelju po Luki 11: ”Povratit ću se u kuću svoju odakle sam izišao” (stih 24). Mi imamo posla, kao suprotnost nekim neosobnim silama, sa osobnostima koje razmišljaju. Evo zašto svjetovne metode istraživanja neće uspjeti otkriti njihovo postojanje. Samo otkrivenje je naš mjerodavni izvor po pitanjima realnosti i osobnosti zlih duhova.
- Sposobni su pamtiti i kovati planove. Činjenica da mogu napustiti neko mjesto, vratiti se, sjetiti se svog prošlog stanja, i planirati svoj ponovni povratak s ostalima pokazuje njihovu sposobnost da razmišljaju i planiraju. Shvaćanje o ”familijarnim duhovima” je dobro potkrijepljeno dokazima u crkvenoj povijesti.
- Sposobni su stvarati procjene i donositi odluke. Činjenica je da je zli duh pronašao svoju ljudsku metu ”pometenu i uređenuj” (stih 25) jasno ukazuje na to da on može procjenjivati svoju buduću žrtvu. Demoni dobivaju pristup u naše živote kroz točke na kojima smo ranjivi. Ipak, mi ne trebamo brinuti o tome što Sotona misli o nama; trebamo živjeti naše živote na takav način koji je ugodan Bogu (2 Kor 5,9).
- Sposobni su udruživati snage. U Evanđelju po Luki 11 jedan se duh udružio sa sedam drugih, čineći posljednje stanje žrtve gorim od prvoga. U slučaju opsjednutoga iz Gadare, broj demona udruženih u zlu bio je ”legija” (Mk 5,9). Čuo sam kako mnogi ljudi identificiraju određeni broj različitih glasova u svom umu, opisujući ih kao odbor.
- Razlikuju se po stupnju pokvarenosti. Prvi demon u Evanđelju po Luki 11 doveo je natrag sedam drugih duhova ”gorih od sebe” (stih 26). Isus je ukazao na različitost u pokvarenosti kod duhova kada je o jednom rekao: ”Ova se vrsta može istjerati samo molitvom” (Mk 9,29). Shvaćanje o odstupanjima u snazi i pokvarenosti uklapa se u sliku o hijerarhiji koju je Pavao iznio u Poslanici Efežanima 6,12. Osobno mogu potvrditi da su pojedini slučajevi obračunavanja s ospjednutim pojedincima teži od drugih.
Ali ne trebaš se bojati Sotone i njegovih demona sve dok se držiš Božje istine. Njegovo jedino oružje jest prijevara. Irenej je zapisao: ”Đavao… može ići toliko daleko koliko je otišao na početku, da prevari i s pravoga puta odvede čovjekom um u neposlušnost zapovijedima Božjim, i postupno zaslijepi srca.” Ako nastaviš živjeti u svjetlu ne trebaš se bojati tame.
Autor: Neil T. Anderson; prema poglavlju iz knjige ”On lomi okove”
